Govor mržnje bh. vjerskih vođa

Vjerski dužnosnici svojim izjavama često znaju uzburkati bh. javnost, izazvati talase oštrih reakcija ili potaknuti na nacionalnu netrpeljivost, odnosno mržnju. Jedna od takvih izjava bila je i dabrobosanskog mitropolita Nikolaja o uzurpaciji vlasništva zemlje nane Fate Orlović kada je kazao da je "na tom zemljištu bila crkva, a crkva je bila i za vrijeme Otomanske imperije, a Otomanska imperija je bila okupacija BiH". 

 

Bivši reisu-l-ulema Mustafa ef. Cerić je jedne prilike u Beču kazao da "očito jedino bosanski muslimani treba da dijele svoju zemlju, svoju političku vlast i svoju budućnost sa onima koji su počinili genocid protiv njih", dok je kardinal Vinko Puljić identično izazvao valove reakcija izjavom da se "mora priznati da postoje određena teška iskustva u vezi s njima (op.a. vehabijama) pa ne treba čuditi što se ukazuje na strah u vezi s njihovim učenjem i djelovanjem". 

 

 

Religija se živi na različite načine, od propovijedanja tolerancije i suživota do podsticanja na mržnju i neprihvatanja bilo čega što se ne uklapa u okvire određene individualnim ili kolektivnim poimanjem religije. Religijska pripadnost, kako kaže Arijana Aganović, magistrica religijskih studija, sama po sebi nije uzrok isključivosti, ali se zato vrlo često koristi kao sredstvo za različite, individualne ili kolektivne interese i manipulaciju. 

 

"U našem okruženju, opterećenom društeno-političkim kontekstom zasnovanom, između ostaloga, na etno-religijskim konfliktima, pitanje suživota je od završetka rata jedno od najčešće spominjanih, ali i najteže rješivih. Utjecaj religije, religijskih zajednica i s njima povezanog etničkog kolektiviteta ogleda se u skoro svim segmentima društva. Krivična djela počinjena iz mržnje su krajnji slučaj iskazivanja neprihvatanja, što je slučaj za pravnu državu koja je dužna da preocesuira takve slučajeve, a što se kod nas ne dešava često", kaže Aganović dodajući da drugi problem s kojim smo okruženi svakodnevno jeste stanje društva koje je izgrađeno na tradicionalnom poimanju 'normalnosti' gdje često ne možemo odvojiti diskriminaciju i mržnju od nerazumijevanja i neprihvatanja samo zato što je u pitanju nešto što je strano. 

 

Manjine, bilo koje vrste, često stradaju svugdje u svijetu. "Uzmite samo za primjer ISIL i kako se odnosi prema onim 'drukčijim'. Mislim da su u pozadini svega zla nekakvi interesi, moć, novac i želja da ta moć i novac ostane na jednoj strani. Shodno tome ne preza se ni od čega, pa ni od religijskog diskursa da se njime zataškaju nekakvi porivi, da se ubije drugi i drugačiji, da se smakne, obezvrijedi, omalovaži... Religija je stil života i tu nema ništa sporno. Za mene je odlazak u crkvu ili plastičnom hirurgu u istoj ravni. Sistem vrijednosti nas formira onakvima kakvi jesmo, a kod nas se, baš kao i u svijetu, religija zloupotrebljava da bi se na lakši način došlo do mase ljudi koja će uraditi ono što ne treba", kaže dr. Danijela Majstorović, profesorka kulturoloških studija na Univerzitetu u Banjoj Luci.

 

Doc. dr. Vedada Baraković sa Univerziteta u Tuzli, čija je oblast ekspertize, između ostalog, i govor mržnje, u različitim medijskim sadržajima smatra da izvorište mržnje ili isključivosti prema drugima nije čisto religijske prirode već su takve predrasude i djela posljedica podijeljenosti bh. društva na političkoj osnovi. 

 

"Sve ono što jeste i nije političko nastoji se prikazati drukčijim ili se želi podvesti pod religijski kontekst. Političari to vrlo mudro i perfidno rade da bi se održao 'status quo'. Naravno da se pojavljuju ovi problemi u jednoj ovako podijeljenoj zajednici koja je prije 20 godina ratovala, u kojoj je rat završen bez pobjednika i bez konačnog rješenja. Mislim da u nekakvom normalnom odnosu religijski pripadnici nemaju velikog problema s bilo kojim manjinama", kazala je Baraković.

 

Uglavnom možemo reći kako u osnovi ne postoji toliko religijski problem koliko su problem neke druge ideje koje se provode u pozadini. Bosna i Hercegovina je uvijek bila zajednica različitosti i na neki način se ta različitost poštovala. Zbog toga to na terenu, među običnim ljudima, i nije toliki problem, koliko je sadašnja situacija zapravo isforsirana iz političkih centara. 

 

 

Populizam je, tvrde naši sagovornici, nešto što danas spaja, kako religijske, tako i političke vođe. Stoga je vrlo često moguće čuti i neprimjerene izjave koje uzburkaju različite emocije, te dovode do isključivosti ili netrpeljivosti.

 

"Ne vjerujem da će se stranke demokratizirati, kao što ne vjerujem ni da će se religijske vođe prikloniti nekom drugom diskursu", kaže profesorica Majstorović, objašnjavajući da se u svom profesionalnom radu više puta susresela i s razlitičim vidovima diskriminacije ili predrasuda. Patrijarhat je i dalje dominantna ideologija i to se odnosi na sveštenstvo, bilo ono kršćansko ili muslimansko. Sve ovo ima veze i s obrazovanjem, te širinom pogleda samih crkvenih velikodostojnika, odnosno od imama do reisa. 

 

"Na fakultetu u Banjoj Luci trudim se otvoriti neke teme u okviru akademskog predavačkog dijela i na taj način aktivno pomoći javni diskurs o netoleranciji, isključivosti i slično. Samo odrastati kao žena u Bosni i Hercegovini znači odrasti pod jednom vrstom represije. Ja vrlo dobro znam šta je patrijarhat i pokušavam se protiv istog boriti na sve moguće načine. Lako je kad je neko privilegiran pa je konstitutivan, zdravog tijela, bijel, a šta je sa svima onima koji su bolesni, stari, nemaju posla ili nemaju nikakva prava", pita se Majstorović.

 

U javnosti, najčešće su pogođene one grupe koje se ne uklapaju u utemeljene tradicionalno dominatne grupe koje direktno ili indirektno nameću sistem vrijednosti, najčešće izgrađen na tradicionalnom poimanju religije, i koji ne dozvoljava promišljanje religije u skladu sa društvenim okolnostima i svakodnevnim novim saznanjima. U takve grupe ubrajaju se LGBT osobe, nacionalne manjine i žene. 

 

"Iskazivanje poštovanja i prihvatanja drugih i drugačijih nije u neskladu sa religijima koje nas okružuju i koje kreiraju naše društvo. Religije zagovaraju mir i toleranciju prema onome što ne razumijemo ili u što ne vjerujemo, ali to, kao što primjećujemo, nije česta tema. Ne čujemo često izjave vjerskih poglavara koje se odnose na poštovanje ljudskih prava i podsticanje zajedničkog života ili reakcije u slučajevima narušavnja ljudskih prava i dostojanstva. Pitanje diskriminacije se često svodi na diskriminaciju konstitutivnih naroda, a rijetko se govori o svima ostalima koji se ne uklapaju u ove grupe. Skrenula bih pažnju na to koliko jedna afirmativna poruka vjerskog poglavara može utjecati na suživot i prihvatanje drugih i drugačijih, s obzirom na to da neko ko stoji na čelu vjerske zajednice ima autoritet koji je za sljedbenike, tj. članove zajednice neupitan i na taj način može usmjeriti njihove postupke. Jedan od takvih slučajeva je Papa Franjo, koji je mnogim, upravo, afirmativnim porukama o pripadnicima/ama LGBT populacije utjecao na promicanje tolerancije", zaključuje Aganović.

 

 

Mediji bi u svom radu trebali biti profesionalni, a novinari moraju biti kompetentni kada izvještavaju o bilo kojoj temi. Oni ne bi trebali izvještavati incidentalno i ne bi trebali preuveličavati osjetljive situacije neprovjerenim informacijama, nevjerodostojnim izvorima i pridavati važnosti onim izvorima koji nisu kredibilni u saopćavanju informacija.

 

Novinari, kaže profesorica Baraković, trebaju tražiti uzrok pojave, događaja, trenda s osvrtom na eventualne posljedice, te dodaje: "Sada se sve to 'napuhava' sa izjavama ili situacijama gdje su prisutne prijetnje ili prosipanje govora mržnje prema određenim grupama. Bilo bi dobro kada bi mediji mogli jedno vrijeme ignorirati, prije svega one izjave političara, a onda i svih onih koji ih podržavaju u vidu drugih centara moći. Političari se vrlo brzo slože oko svih lopovluka i kriminala, vješto utječu na svoje etnički zatvorene torove prosipajući im priče o nekim opasnostima, paranojama itd. Problem bi se mogao polako rješavati kada bi mediji bili dovoljno solidarni pa ne bi prenosili sve te izjave mržnje i isključivosti prema drugima."

 

A mudra i solidarna izjava bila je i nekadašnjeg reisu-l-uleme Džemaluddina ef. Čauševića kada je kazao: "Hvala Bogu, kad mi je poklonio ovo lijepo svojstvo da uopće ne mogu i ne umijem mrziti".