Oduzimanje vozačkih dozvola osobama sa PTSP-om: ko smije za volan?
Posttraumatski stresni poremećaj (PTSP) Edisu Sladiću dijagnosticiran je 2003. Stekao je pravo na 'civilnu' penziju od 300 KM. Supruga nije bila zaposlena, a briga za dijete, rođeno sa parezom ruke, podrazumijevala je kontinuirane odlaske na terapiju. Vozačka dozvola, koju posjeduje duže od 20 godina – tokom kojih nije počinio niti jedan teži saobraćajni prekršaj (niti mu je evidentiran ijedan kazneni bod) – bila je za Sladića naznaka neke bolje budućnosti. Bez vozačke dozvole, i ta jedina naznaka više ne postoji.
''Ta priča traje od 2010. godine, kada je policija došla do naših podataka – ne znam na koji način – iz Zavoda PIO/MIO. MUP je počeo da nas poziva na vanredan ljekarski pregled, na koji sam se ja, naravno, odazvao. Kada su vidjeli da se radi o PTSP-u po automatizmu je rečeno: 'Vi ne možete da vozite', i kao to je gotova stvar, 'oduzet će vam se vozačka dozvola', što je mene strašno pogodilo... U međuvremenu, pokrenule su se neke aktivnosti da bi se oni zapitali da li su uopšte nadležni, pa je rečeno da FMUP nije nadležan za tu procjenu. Svjestan sam svoje bolesti – bio sam povučen u sebe, bio sam u četiri zida. Vidim, vučem sebe, vučem svoju porodicu, katastrofa... Pokrenem se, familija mi pomogne da kupim auto kako bih počeo raditi i zaposlim se kao zastupnik Mladinske knjige u Sarajevu, prema ugovoru o djelu. Nekome je zasmetalo i to što želim da sebi i svojim najbližima obezbijedim egzistenciju'', ogorčen je Sladić.
Oboljeli od PTSP-a u BiH u nezavidnom su položaju i izloženi višestrukoj diskriminaciji, smatra psihologinja Renata Krstanović, koja u Udruženju oboljelih od PTSP-a “Život”, čiji je i Sladić član, već dvije godine provodi grupne i individualne terapije. Osobe sa PTSP-om u većini slučajeva su demobilizirani borci, s tim da je zastupljen i određen broj civila sa traumatskim iskustvom, koje nužno ne mora biti u vezi sa proteklim ratom.
Kao najrecentniji primjer diskriminacije prema navedenoj populaciji, Krstanović izdvaja oduzimanje vozačkih dozvola, jer smatra da nadležne komisije u tom procesu zanemaruju stručne nalaze i mišljenja. Troškove svih vanrednih ljekarskih pregleda snose sami, a ne mogu ih koristiti za omogućavanje određenog vida finansijske pomoći, naprimjer, invalidnine.
Htio sam sebi pomoći, nisu mi dali
Sladić je mišljenja da bi nalazi struke jedini trebali biti mjerodavni, te napominje da prema nalazima koje potpisuje njegova psihoterapeutkinja nema prepreka da upravlja motornim vozilom. ‘’Cijeli rat sam proveo na Žuči, na prvoj borbenoj liniji, ali o tome ne želim da pričam, neću da se vraćam. Ne želim više u retrovizor gledati, želim naprijed, ali mi ne daju. Htio sam sebi pomoći, nisam ni od koga ništa tražio... Ali, ne daju mi. Vidjelo se u mojim nalazima poboljšanje, počeo sam se družiti s ljudima, komunicirati. Kada sam izlazio pred Komisiju, rekao sam da sam, inače, stidljiva osoba. Objašnjavao sam: dođete u neku firmu, nudite knjige – ja sam se sam sa sobom borio da to uradim. I pobijedio sam, na taj način, sebe samog. A na Komisiji mi kažu: 'Kakve to nebuloze pričate?!' Takvi su na Komisiji – a mi za to – svako iz svog džepa plaća po 125 maraka?! Vlada Federacije BiH donese zakon, a ne donese sredstva...”, kaže Sladić.
Prema pravilniku iz 2007. hronični PTSP sa psihotičnim epizodama i trajnim promjenama ličnosti su stanja koja utiču na sposobnost za vožnju. Psihijatar Slobodan Loga podsjeća da je samo u ta dva slučaja PTSP-a, osoba nesposobna da upravlja motornim vozilom. ‘’ Svi drugi oblici PTSP-a koji ne predstavljaju akutni problem, niti se permanentno ponavljaju – te osobe su sposobne, kao i svi ostali, naravno, ukoliko ne uzimaju lijekove, koji utiču na sposobnost upravljanja motornim vozilima”, kaže Loga. On napominje da svi psihijatrijski lijekovi manje ili više utiču na sposobnost upravljanja motornim vozilima, i to je naznačeno na samom uputstvu za lijek. Ali, postoje i slučajevi liječenja psihoterapijom (bez medikamenata).
Slobodan Logo
Liječenje ili vozačka dozvola?
Zijad Krnjić, direktor Zavoda PIO/MIO u Federaciji BiH tvrdi da nijedna od nadležnih institucija (Ministarstvo za rad i socijalnu politiku FBiH, Federalni MUP i Institut za medicinsko vještačenje zdravstvenog stanja) ne diskriminira niti ima namjeru da diskriminira oboljele od PTSP-a. Kontrola se provodi kako bi se ustanovilo ko i na šta ima pravo. “Mi se držimo te obaveze, ako smo pogriješili, naravno da ćemo grešku ispraviti”, obećava on.
Međutim, iz Udruženja Život napominju da oduzimanje vozačkih dozvola zbog dijagnosticiranog PTSP-a može dovesti do toga da ljudi prestanu da se liječe. ''Ako budu morali da biraju između vozačke i dijagnoze, odreći će se dijagnoze a bolest će ostati. A bolest koja nije pod nadzorom, gora je nego kod onih koji voze... ”, kaže Meho Šljivo, član Udruženja.
Zatim, postavlja se pitanje ko je otkrio medicinsku dokumentaciju nadležnima? „Kako su došli do te dokumentacije?! Institut, odnosno Zavod PIO/MIO FBIH ne smije davati naše dosijee. U mom rješenju, MUP piše: 'Nama je dostavljena tvoja kompletna dokumentacija', sad bi trebalo direktora Zavoda PIO/MIO FBIH tužiti i odgovornu osobu“, ističe F.K., jedan od oboljelih od PTSP-a, dodajući da se kazne po tom osnovu kreću od tri do 15 hiljada KM.
Krnjić, direktor Zavoda, kaže da zna za obavezu zaštite podataka, ističući da invalidnost na psihijatrijskoj bazi nije samo po osnovu PTSP-a: ''Dakle, pogotovo to nismo u mogućnosti razlikovati šta je PTSP, a šta neki od drugih psihijatrijskih oboljenja, uglavnom, mislim da to ovdje u ovom momentu – nemam taj podatak.'''
Mogu i ja sebi dodijeliti dijagnozu PTSP-a
Zijad Hadžiomerović, direktor Instituta za medicinsko vještačenje zdravstvenog stanja, tvrdi da PTPS nikada nije bio problem. “Nismo mi ljudima uzimali dozvole na čistom PTSP-u. To su kombinovane dijagnoze, naprimjer, tri-četiri , i nismo mi bili baš tako strogi. Nismo do te mjere taj pravilnik upražnjavali, shvatili smo da je on previše rigidan i da bi ostavio pola nacije bez vozačkih dozvola.”
Članstvo nadležnih komisija je dodatno educirano, održana su brojna predavanja stručnjaka za oblast PTSP-a iz Amerike, a primjenjuju se psihološki testovi, koje rade stručnjaci sa KCUS-a. 'Mi se pridržavamo toga, teško je reći ko ima, možda i ja imam PTSP. Svako ko je ovdje živio, ko je prošao tu kalvariju, ima neku traumu. Ali šta je to što ga isključuje iz života i šta je to što mu otvara prava? Srbija, naprimjer, ne priznaje nikako PTSP, u Hrvatskoj imaju malo drugačiji model ponašanja. Oni, recimo, imaju običaj da policija svakog sumnjivog ima pravo uputiti na kontrolni pregled, što recimo naša policija nikad nije imala… Mislim da bi to trebalo uvesti kao praksu. U BiH, to je jedan mali procenat ljudi. Njihovo stanje se iskomplikuje do te mjere, da su postali ovisni o bolnici, tretmanu, i mi smatramo da takvim ljudima otvaramo mogućnost za pravo. A sebi dodijeliti dijagnozu PTSP-a, vjerujte mogu i ja. Zašto ne bih mogao, prošao sam sve…''
Hadžiomerović poručuje da će u narednim danima nadležne institucije zajednički raditi na izmjenama u pravcu racionalizacije liste, s prijedlogom koji će biti upućen na razmatranje Vladi FBiH: ''Lista koju mi imamo je dosta široka, navodi se, recimo, da čovjek koji ima tlak od 165 ne bi mogao upravljati motornim vozilima. Ima puno dijagnoza za koje smatramo da tu ne bi trebale biti, ali s obzirom da su to donijele nadležne institucije, mi smo dužni pridržavati se dok to Vlada FBiH ne prilagodi.''
Krajem prošle godine Vlada FBiH je obustavila sve aktivnosti u vezi utvrđivanja jedinstvenog postupka za oduzimanje vozačke dozvole osobama za koje se procjeni da ne mogu upravljati motornim vozilom. Čeka se novi prijedlog za regulisanje ovog pitanja, i do tada su – privremeno – obustavljeni kontrolni pregledi za vozače motornih vozila. U međuvremenu, onima kojima je dijagnosticiran PTSP ostaje da gledaju u retrovizor.
