Vršnjačko nasilje: kada sistem ne reaguje
Porast vršnjačkog nasilja u osnovnim školama nije novost. Na žalost, nije novost ni da romska djeca budu meta različitih oblika diskriminacije i maltretiranja, od verbalnog do fizičkog, a da se blagovremeno ne reaguje, već dijete završi u bolnici slomljenog nosa. Takvu sudbinu doživeo je učenik D. B. koji pohađa sedmi razred OŠ „Sveti Sava“ u Dokmiru, nedaleko od Valjeva.
Prema izjavi povrijeđenog dječaka, maltretiranje trpi već 2-3 godine, ali se zbog stalnih prijetnji nikada nije žalio roditeljima na druga iz razreda I. J. U školi tvrde da ništa nije ukazivalo da će doći do eskalacije nasilja, iako su svi primjećivali sklonost I.J. da maltretira drugu djecu.
''Nismo imali nikakve prijave, da jesmo, mi bismo reagovali'', kaže direktor škole Zlatomir Maksimović. ''Ali znate, ovaj incident se nije dogodio u školi nego na fudbalu. To je vjerovatno bilo u žaru borbe. Mi smo odmah pozvali roditelje, i jednog i drugog djeteta i razgovarali sa njima. Bio je i pedagog. Znate, mi kao nastavnici nemamo baš puno toga da preduzmemo. Sve je na vaspitno-pedagoškom radu, odnosno razgovorima.''
Dikertor Maksimović tvrdi da su, sudeći po slikama sa Facebooka, ova dva dječaka najbolji drugovi, jer ima desetak fotografija na kojima su njih dvojica zagrljeni.
''To nije istina'', kaže starija sestra povrijeđenog D.B.. ''Mi već nekoliko godina upozoravamo, i naši roditelji su išli u školu, ali direktor jednostavno nije hteo da nam pomogne. Skretali smo pažnju na to da taj dječak stalno psuje i vrijeđa djecu na rasnoj osnovi, psuje majku, izvinite na izrazu 'cigansku'. Radi se o djetetu, čijih se roditelja svi plaše i neće da se zamjeraju, jer su oni moćni i imaju novca. A kako se ponaša to dijete, vidi se i po tome što već ima ukore, ali to kao da nikoga ne interesuje. Još će ispasti da je moj brat kriv što mu je slomljen nos.''
Na pitanje o ukoru i ponašanju dječaka koji je nanio teške telesne povrede svom drugu, direktor potvrđuje da ukor postoji, kao i problem u ponašanju.
''Pa jeste, Ivan ima smanjenu ocenu iz vladanja. On je, kako bih rekao, dijete sa viškom energije i ovo što se desilo pretpostavljam da je bilo u žaru borbe jer on trenira fudbal. I prosto je čudno da je to uspio, pošto je on mnogo niži od D., a čuo sam i da ga djeca zadirkuju zbog toga što je nizak, pa sad , valjda je malo osetljiviji zbog toga,'' kaže direktor Maksimović.
Sestra D.B. se ne slaže sa ovom tvrdnjom. Dodaje da roditelji I.J. prete, te da se D.B. boji da izađe iz kuće, ili ide u školu. ''On danima ne spava, neće ni sa malom sestrom da priča, koja samo u njega gleda i plače, skoro da ništa ne jede... Ne znamo kako iz svega ovoga da ga izvučemo.''
Međutim, zabrinjava pokušaj relativizacije događaja od strane nadležnih u školi, koja - čini se - nema mehanizme da u ovakvim slučajevima zaštiti dijete.
''Po meni, ništa nije ukazivalo da ovako nešto može da se dogodi, a posebno ne da će se to razviti u smeru neke međunacionalne mržnje'', kaže direktor Maksimović. ''Pa u našoj školi trenutno od 140 učenika, imamo 33 romske djece! Da je bilo indicija da će se ovako nešto desiti, ja bih prvi pozvao u pomoć i pedagoge i socijalne radnike, ako treba i policiju. Ali svi ti ljudi godinama žive zajedno, ovo je mala sredina. Nikada nije bilo nikakvih problema, čak ni u vreme kada se nije toliko govorilo o pravima Roma ili njihovoj ugroženosti, kao danas. Pa i ja sam lično mnogo puta skupljao pomoć za siromašnije romske porodice i uvek su se ljudi odazivali. Nije ovo pitanje rasne mržnje. Mislim da su tu u pitanju stvari koje su česte medju decom, samo je ovoga puta posljedica veoma ozbiljna'', smatra Maksimović.
Kada će tuče među vršnjacima prestati da se smatraju dječijom igrom i kada će romska djeca biti pošteđena uvrijeda i fizičkog nasilja? Vjerovatno onda kada se ne budu zatvarale oči na prve signale i kada se vaspitno pedagoški rad zaista bude primjenjivao i na djecu i na roditelje. Onda, kada novac ne bude određivao ko ima, a ko nema pravo da bude zaštićen od maltretiranja i diskriminacije.
Darko i dalje ide na preglede i kontrole, ali kada će ponovo i bez straha sjesti u školsku klupu, još uvijek se ne zna.
