Virtualno nasilje: znanje je najbolja prevencija
Na ozbiljnost ovog problema ukazuje petodnevna virtualna kampanja 'Je li virtualno stvarno?', a u sklopu globalnog projekta 'Preuzmi kontrolu nad tehnologijom', koju organizuje Fondacija Jedan svijet i portal Ženskaposla.ba.
''Naša država nema zakon koji tretira internet nasilje.Cilj kampanje i projekta je upravo mapiranje slučajeva virtualnog nasilja kako bi se moglo lobirati za usvajanje zakona kojima bi se počinitelji kaznili. Žene koje su postale žrtve virtualnog nasilja prijave sve policiji, međutim prema postojećem krivičnom zakonu policija ne može ništa. Upravo zbog nepostojanja ovog zakona pritisak bi se trebao izvršiti na zakonodavnu vlast, ali prva stepenica koja nas vodi do toga jeste pokretanje nas samih i kompletnog društa ukazivanjem na postojeći problem“, rekla je Aida Mahmutović, menadžerica ovog projekta.
U kampanji može učestvovati svako. Koristeći hashtag #jelivirtualnostvarno, postavite pitanje o tome šta se tačno radi po pitanju nasilja nad ženama i informaciono komunikacionih tehnologija, ko je odgovoran i zašto online nasilje ostaje apsolutno nevidljivo, iako brojne djevojčice, djevojke i žene trpe strašne posljedice zbog ove vrste nasilja?
Postojeći podaci ukazuju na to da su djevojke i žene najčešća meta virtualnog nasilja. Stranica na kojoj se arhiviraju slučajevi virtualnog nasilja mapirajnasilje.net, bilježi do sada 70 slučajeva.
''Jedan od težih zabilježenih slučajeva trajao je četiri godine. Djevojci su preuzeti svi njeni lični podaci. Korištene su njene fotografije od kojih su pravljeni videi postavljani na Youtube, ona je konstantno bila maltretirana putem telefona, e-mailova, a sve to uz prijetnju da ukoliko išta kaže svojoj porodici da će sve to poprimiti još veću dimenziju“, rekla je Mahmutović.
Iako postoji dosta ustručavanja u prijavljivanju zločina, iz straha od objavljivanja imena, iz Fondacije poručuju da nije potrebno ostavljati niti svoje ime i prezime te da se čak nije praksa objavljivanja niti mjesta prebivališta. Također, ono što se može ponuditi žrtvama virtualnog nasilja je psihološka pomoć.
Prevencija virtualnog nasilja ne podrzumijeva prestanak korištenja novih tehnologija, već upravo suprotno - važno je naučiti kako one funkcionišu, koristiti ih sa znanjem i razumijevanje.
Nažalost, često zanemarujemo sigurnosne postavke koje nam se nude te pristupanjem nekoj od internet usluga pristajemo na sve uslove, bez da smo ih i pročitali. U velikom broju slučajeva, automatski smo se odrekli dijela svoje privatnosti i vlasništva nad ličnim podacima, a da toga nismo ni svjesni.
''Iako postoje određene postavke koje bi nas mogle zaštititi od zloupotrebe naših podataka, isuviše olako shvatamo društvene mreže, bez razmišljanja postavljajući recimo svoje fotografije na Facebook. Moramo uzeti kontrolu nad tehnologijom i zaštititi se onako kako je najbolje moguće. Kao i u stvarnom životu i u virtualnom to nije moguće učiniti 100%, ali svakako je neophodno napraviti mjere predostrožnosti, koje nam se nude, kako bismo smanjili rizik da postanemo žrtva ove vrste nasilja“, rekla je Aida Mahmutović.
Drugi dio projekta 'Preuzmi kontrolu nad tehnologijom' obuhvatiće istraživanje na globalnom nivou, koje će predstaviti iskustva korisnica najvećih društvenih mreža i platformi (Youtube, Facebook, Twitter) iz ugla virtualnog nasilja.
''Ko ima moć nad Internetom, kome on pripada, ko barata s našim podacima? Youtube, Facebook, Google i sve druge velike društvene mreže, imaju sve naše podatke. Mi samo gostujemo kod njih. Kad mi kliknemo 'da, pristajem', svi naši podaci su njihovi podaci, oni s njima mogu raditi šta hoće. Da li će oni nas zaštititi? Sjedište Facebook-a nije u BiH, a da li je ovo država koja ima dovoljno snage da može pitati Facebook da joj pomogne?“, kaže Valentina Pellizzer, direktorica Fondacije Jedan svijet.
Također, na ovom linku možete pratiti i serijal digitalnih priča o iskustvima žena i djevojaka koje su preživjele virtualno nasilje.
