Obrazovanje za sve - na čekanju

Slučaj djece sa poteškoćama u razvoju ove godine dobio je i svoj epilog njihovim stavljanjem na listu čekanja za obrazovanje. Nedostatak primjerenih resursa, kapaciteta, političke podrške i ekspeditivnosti, samo su neki od uočenih problema u ovom polju. Iako ne postoje zvanični podaci, pretpostavlja se da na prostoru Kantona Sarajevo trenutno živi oko 1.000 djece sa poteškoćama u razvoju. 

 

U Inicijativi koju je Neira Dizdarević, zastupnica u Skupštini KS, uputila Ministarstvu obrazovanja KS, stoji kako se bilježi sve veći porast registrirane djece s ukazanim potrebama, te samim tim i broj roditelja koji se odluče potražiti stručnu pomoć ili se obratiti nekom od servisa za pružanje specijaliziranih usluga, što je rezultat procesa destigmatizacije ovog polja. Sve veći broj roditelja daje se u potragu za konstruktivnim, sistematskim i kadrovskim rješenjima sa ciljem unaprjeđenja kvaliteta života njihove djece, ali i svih drugih iz ovog spektra kojima je ova pomoć potrebna. 

 

Iako se ponekad čini da vremena ima, činjenica je da je u životima ove djece svaki dan značajan i dragocjen. Period ranog razvoja, odnosno perioda koji obuhvata vrijeme od rođenja, dijagnostike, pa sve do četvrte godine može se smatrati ključnim i istovremeno pogubnim za potencijalni razvoj i budućnost ove djece. Pitanje rane intervencije samo je jedan od brojnih prioriteta koji je potrebno što praktičnije integrisati u sistem kako bi se djeci s poteškoćama u razvoju omogućio uspješan i funkcionalan život. Iako je svima budućnost definisana djelovanjem u sadašnjosti, pitanje pravilnog razvoja djece sa poteškoćama zaista je vremenski ograničeno, te je u skladu sa tim potrebno pravovremno i sistematski djelovati.

 

Sporost nadležnih institucija, neuspješna sistematska implementacija, nedostatak kadrovskog i prostornog kapaciteta, ove godine djecu sa poteškoćama u razvoju doveli su na listu čekanja za obrazovanje. Iako je na skupštinskoj sjednici Kantona Sarajevo, održanoj polovinom novembra prošle godine, donesen zaključak da bi se po hitnom postupku u javnost trebalo izaći sa kadrovskim i prostornim rješenjima u roku od mjesec – to se nije dogodilo.

 

Prethodno napravljena kombinacija djeci je usljed nedostatka potrebnih resursa omogućila trosatnu dnevnu nastavu u periodu od 02.10.2017. godine do 31.12.2017. godine. Ovakvo rješnje označeno je kao prijelazni period za djecu, kako bi se prije svega izbjegao potencijalni diskontinuitet njihovog obrazovnog procesa, te kako bi se i nadležnim institucijama dalo vremena da reagiraju. Početkom nastale godine rješenje nije implemenitrano, što je značilo da djeca ostaju na listama za čekanje dok se za njih ne omoguće primjereni kadrovski i prostorni kapaciteti.

 

Na spomenutoj sjednici donesen je i zaključak koji je podrazumijevao i izdvajanje budžetskih sredstava u prijedlogu budžeta Kantona Sarajevo za 2018. godinu. Predviđena sredstva trebala su biti namijenjena za rješavanje pitanja obezbjeđivanja prostornih i kadrovskih resursa, no, javnost nikada nije dobila odgovor na što će iznos od 600.000 KM, koliko je i izdvojeno budžetom Kantona Sarajevo, biti utrošen. Podsjetimo da je Elaboratom prezentiranim na 35. Skupštini KS-a, traženo 2.7 miliona KM, što bi bilo usmjereno prema inicijativi za osnivanjem Javne ustanove Naučnog centra za podršku inkluziji. 

 

Dok se bilježi sve veći broj djece s ukazanom potrebom, naš trenutni Zakon o predškolskom odgoju i obrazovanju ne obavezuje Kanton Sarajevo da omogući odgoj i obrazovanje jednoj od najranjivijih kategorija našeg društva, što je školski primjer diskriminacije. Podsjetimo se i da su roditelji prethodno bili dijelom oslobođeni plaćanja i novčanog izdvajanja usljed rada Udruženja za unaprjeđenje obrazovanja i podrške djeci sa poteškoćama u razvoju EDUS i to kroz JU Zavod sa specijalno obrazovanje i odgoj djece Mjedenica. No, nakon što su premašeni kapaciteti ove ustanove obrazovni proces značajno je otežan.

 

Na inicijativu Naše stranke, 24. ferbuara organizirana je i javna rasprava, sa ciljem iznalaženja što praktičnijih i primjenljivijih rješenja. Razgovarano je o pitanju statusa porodica sa članom – djetetom sa poteškoćama u razvoju na nivou Kantona Sarajevo. Pored roditelja, učešće u javnoj raspravi uzeli su i predstavnici nevladinih organizacija čiji je fokus rada okrenut upravo iznalaženju rješenja za ove probleme. 

 

Javnoj raspravi prisustvovao je i Amir Ganić, roditelj Imrana Ganića, djeteta sa dijagnosticiranom cerebralnom paralizom. Kako nije bilo prilagođenog pristupa, do prostorija Naše stranke s Imranom je došao uz pomoć učesnika rasprave, ali, kako gospodin Ganić kaže – znao je šta ga čeka.

 

"Godinama sam član udruženja 'Dajte nam šansu'. Trudim se na različite načine omogućiti svom djetetu funkcionalan život, no, nažalost ja i drugi roditelji izgubili smo dosta dragocjenog vremena, a čija je to odgovornost? Naša djeca nemaju vremena da budu na čekanju. Ja plaćam porez ovoj državi i želim da se mom djetetu omogući jednak i ravnopravan pristup. Počevši sa ovom tekućom u školama će operirati i asistenti za rad sa djecom sa poteškoćama u razvoju koji će biti raspoređeni u 30 škola na nivou Kantona Sarajevo. To su dakle neka kadrovska rješenja, koja zahtijevaju i određena budžetska izdvajanja", zaključio je Ganić.

 

Period rane dijagnostike i rane intervencije značajan je i u smislu ekonomskog, racionalnog izdvanja. Prioritetizirajući te komponente dolazi se do balansirane štednje na svim nivoima, te se pored toga postižu i učinkoviti rezultati. Ulagajući u period ranog razvoju, smanjuju se potencijalni troškovi planirani za budućnost, odnosno kasniji razvoj osoba sa poteškoćama u razvoju. Odatle i bitnost svih legislativnih okvira koji se odnose na period ranog razvoja i predškolskog obrazovanja. Javnom raspravnom je istaknuto i kako postoji vidljiv propust koji se odnosi i na nesinhronizovanost sistema, te neupućenost koja ponekad može ostaviti i loše posljedice. Svi koji su dijelom ovog sistemskog rješenja, od pedijatra koji je prvi kontakt, do saveznika, zagovarača i NVO sektora, trebali bi znati kada i koji resurs se treba i može iskoristiti, a kako ovo polje zahtijeva širok spektar servisa i usluga nužno je da svi budu uvezani.

 

Predstavnici udruženja ukazali su i na još uvijek postojani problem kulturne stigme, te kako je u skladu sa tim nužno i imati i otvorenu mogućnost dostupnih specijaliziranih ustanova za djecu koja iz ovih ili onih razloga ne mogu biti dijelom potpomognute redovne nastave. Činjenica je i da u vezi sa tim još uvijek postoje roditelji koji su mišljenja da njihovo dijete ne bi trebalo dijeliti prostorije sa djecom kod kojih postoji ukazana potreba za specijaliziranom intervencijom. Ovo je samo jedan od primjera kako je pitanje djece sa poteškoćama u razvoju pitanje koje zadire u sve pore našeg društva, te kako iziskuje rad sa svim strukturama i nivoima vlasti.

 

Kako je to zaključkom i predloženo, formirana je i interresorna grupa koja će operirati na kantonalnom nivou, a s ciljem utvrđivanja realnih kapaciteta, te pronalaženja sistemskih rješenja. Na javnoj raspravi izneseno je i to kako Naša stranka, iako je predlagač prijedloga za formiranjam interresorne grupe svejedno nema svog predstavnika u istoj.

 

Raspravom je također ukazano i na potrebu osnaživanja samih roditelja, koji su, kako je rečeno najbolji eksperti u ovoj oblasti. Roditelji na najautentičniji način mogu artikulisati svoje potrebe, koje će se naknadno kalkulisati u kombinaciji sa stukom i raspoloživim kapacitetima. 

 

Nakon trosatnog dijaloga, ili konsultacija, kako su ih nazvali inicijatori i domaćini – predstavnici Naše stranke, zaključeno je kako bi se  prije svega trebali što češće organizirati susreti sa svim akterima i predstavnicima za koje je rješavanje ovog pitanja značajno, s obzirom na to da se na taj način otvara prostor za konstruktivno i praktično rješavanje problema, ali i dijeljenje autentičnih iskustava.

 

"Mi smo prije svega izuzetno zadovoljni današnjom diskusijom i jako smo zadovoljni što smo za stolom okupili sve one aktere koje bi vjerovatno i sama Vlada i ministarstvo Kantona Sarajevo trebala okupiti, odnosno, uspjeli smo izaći sa određenim zaključcima i slaganjima. Jedan od takvih zaključaka svakako je i da sva djeca moraju imati garantovan pristup predškolskom obrazovanju i ranoj intervenciji po iskazanoj želji i potrebi, što se dakle odnosi na djecu sa poteškoćama u razvoju. To znači ukidanje lista za čekanje i sistem koji podržava roditelje od rođenja djeteta i njihovog upućivanja u redovnu nastavu, a također to znači koordinaciju pedijatara, ministarstva zdravstva, ministarstva obrazovanja, nevladinog sektora, roditelja, interesnih skupina, u kreiranju sistema koji će omogućiti djeci osamostaljivajne kroz ranu intervenciju predškolskog obrazovanja", kazala je Sabina Ćudić, kantonalna zastupnica.