Football. And Everything They Wish For: One su brze, jake, sposobne i najljepše

Konferenciju su organizovali Agencija za komunikacije EBBE COMMS i FARE Network, a riječ je o jednom od događaja na mapi svijeta u okviru manifestacije Fare Action Weeks 2015. Na konferenciji su učestvovali istaknuti pojedinci regionalnog fudbala, te vladinog i nevladinog sekotra, a svi oni su podijelili svoja dosadašnja iskustva o položaju žena u fudbalu, predrasudama, stereotipima, pravima, problemima, kao i o drugim srodnim pitanjima.

 

Jedan od govornika konferencije bio je i izvršni direktor organizacije Fare Network, Piara Powar, koji je istaknuo važnost sličnih dešavanja za podizanje svijesti javnosti o značaju uloge žena u sportu.

 

“Mislim da je zaista izvanredno što smo se ovdje svi okupili i što postoji interes za ovu konferenciju. Za nas je važno da radimo na postizanju ravnopravnosti u fudbalu, ali i da koristimo fudbal kako bismo postigli ravnopravnost u društvu. Za nas je fudbal smisao razvoja društva, i bitno je da su žene dio toga. Iz primjera vidimo da je ženski fudbal danas najbrže rastući sport u svijetu. Privlači publiku u Sjedinjenim Američkim Državama, Kini, Njemačkoj, a ta publika je ponekada veća nego muška. Radi se o velikoj aktivnosti na kojoj treba raditi.”

 

 

“Postavlja se pitanje zašto je jednakopravnost žena veoma bitna, i zašto je bitno dopustiti ženama da se uopće bave sportom, te kako se to veže za razvoj ženske sposobnosti u sportu. Ovdje želimo skrenuti pažnju na jačanje uloge vlasti u osnaživanju jednakog prava svih da se bave sportom i da ukažemo na važnost toga da cijenimo jednake napore i aktivnosti i žena i muškaraca u sportu”, smatra šefica Ureda Vijeća Evrope u BiH, Mary Ann Hennessey.

 

Hennessey dodaje kako je veoma važno istrajati do kraja u priči o ženskom fudbalu, jer problem ne prestaje sa činjenicom da smo ženama teorijski omogućili da se bave sportom.

 

“Nakon što otvorimo vrata ženama i omogućimo im da se uključe u sport, opet imamo na kraju jedan problem, a to je problem novca, odnosno kako pronaći novac za žene koje žele da se bave sportom, jer ipak je novac potreban za sve to. Ženama se danas omogućava da se bave individualnim, manje skupim sportovima, dok ih nema u timskim sportovima. Pitanje je na šta mislimo kada kažemo da želimo imati rodnu ravnopravnost u sportu, a to je poštovanje određenih standarda koje smo postavili. Tu je potrebno govoriti i o poboljšanju objekata, pristupa i sigurnosti sportske opreme koju koriste žene, a to ponovo znači da nam treba novac kako bismo financirali određene projekte koji će omogućiti da i žene u sportskim ustanovama imaju svoje, na primjer, ormariće za odjeću”, smatra Hennessey, koja dodaje kako je uspostavljanje jednakosti između žena i muškaraca bitno, ne samo u našoj zemlji, nego i bilo gdje u Evropi, te da ta jednakost mora biti prioritet za one koji donose odluke, ali i za društvo i medije.

 

 

Prisutnima na konferenciji obratio se i  ministar kulture i sporta Kantona Sarajevo, Samer Rešidat, koji se osvrnuo na probleme i nepovoljnu situaciju u kojoj se kultura i sport danas nalaze.

 

“Meni je žao što su sport i kultura u Bosni i Hercegovini zapostavljeni. Žao mi je što se sport i kultura tretiraju kao trošak u kreiranju budžeta. Kad god treba za bilo kakvu aktivnost, za bilo kakvo “krpljenje rupa” uzet ćemo iz sporta i iz kulture jer mislimo kako to može samo po sebi da se financira jer postoje već tereni i objekti u kojima se dešavaju te manifestacije, a i neće biti toliko primijećeno – takva je percepcija bila bar do sada. Ono što se ja trudim je da posložim stvari od državnog, preko federalnog/entitetskog nivoa, pa do kantonalnog. Nažalost, Kanton Sarajevo je taj koji financira skoro pa sve državne sportske reprezentacije, bez obzira na to da li je to košarka, odbojka, rukomet, a zatim individualne vrhunske sportiste, pa tek onda se spuštamo na kanton i kada sve to podmirimo, onda bismo trebali imati novca za investiciju u mlade sportiskinje i sportiste. Nažalost, moram reći, da kada se svi ovi nivoi podmire, za ovaj glavni segment, a to je rad sa mladima, popularizacija ženskog fudbala, popularizacija sportova koji nisu toliko interesantni u BiH, za to ostaje gotovo pa nula sredstava.”

 

 

Ministar Rešidat smatra kako je došlo vrijeme da prevaziđemo stereotipe prema kojima su dječaci sposobni da se bave jednim, a djevojčice drugim sportovima.

 

“Kod nas, nažalost, moramo priznati, postoje usađene podjele sportova od prije, od naših roditelja. Nikada curice nisu igrale fudbal, bar ne oko moje zgrade, a muškarci nisu išli na neke ljepše sportove. Međutim, kako se vrijeme mijenja, mi trebamo kao država pratiti te trendove a ne tapkati u mjestu 60-ih, 70-ih, 80-ih godina.”

 

Direktor Fudbalskog kluba Sarajevo, Dino Selimović, izrazio je zadovoljstvo što u sklopu njegovog kluba, treniraju i fudbalerke ženske ekipe SFK 2000.

 

“Nismo mi prepoznali ništa što nije bilo vrijedno prepoznavanja. Mi smo prije svega sretni, zadovoljni i ponosni što su iz SFK 200 Sarajevo odlučili i izabrali FK Sarajevo da budu njegov dio. Mi smo dobili višestrukog šampiona Bosne i Hercegovine u ženskom fudbalu, redovnog učesnika kvalifikacija za žensku UEFA Ligu prvaka i sigurno ženski kolektiv sa najvećim potencijalom u budućnosti. Što se tiče same saradnje ona je ozvaničena potpisivanjem memoranduma o razumijevanju prije četiri mjeseca gdje smo mi odredili neke opće smjernice naše saradnje i meni je isto tako bilo veliko zadovoljstvo i čast da su djevojke izašle u bordo-bijeloj opremi Fudbalskog kluba Sarajevo, sa redizajniranim grbom i da su dio ove jedne velike i uspješne bordo porodice.”

 

 

Marija Vuletić iz Fondacije Cure, istaknula je važnost podrške ženskom fudbalu, koja u našem društvu još uvijek izostaje.

 

“Ako sve stavimo sa strane, fudbal je igra, takmičenje, i za takmičenje treba podrška. Na tribinama podrške nema. Iz utakmice u utakmicu vrti nam se dvadesetak istih ljudi, i tu su jer im igraju kćerke, prijateljice, djevojke… Djevojkama najviše treba podrška, trebaju im navijači i navijačice koje ih bodre i prate ih kada igraju u nekim drugim mjestima ili u svom gradu. Druga stvar je, naravno, financijska podrška koja je neophodna kada se radi o bilo kojem timu ili sportu. Također, veoma važna stvar je i medijska podrška, jer, ako te nema u medijima – nema te. To je generalno tako. Također, ako te mediji stave u svoj sadržaj kao nešto negativno, isto tako te nema. Zato mi pokušavamo da širimo jednu pozitivnu priču o ženskom fudbalu, a ne onu gdje su te žene grubijanke, muškarače ili netalentovane za bilo šta drugo, kako se te djevojke prikazuju u današnjem društvu.“
 

Vuletić smatra kako je bitno rušiti stereotipe o djevojkama koje treniraju fudbal, te ističe važnost fokusiranja na postignute rezultate koji su prilično impresivni.

 

“Žene u fudbalu prvo zaboli da sve ljude ovog grada ne interesuje baš pretjerano čime se one bave, u šta one ulažu sto posto vremena, svog srca, truda i svog života. Znači, mnogo njih je jednostavno zapustilo neke druge stvari u svom životu zato što, kada se fokusiraš na jednu stvar koju voliš, stvarno te briga za sve ostalo. Njih boli kada sve ono što su one uradile ne interesuje druge ljude, a treba, takva je priroda tog sporta, da ti treba podrška. Zatim se susreću s tim momentima kako će im se deformisati tijelo, da su ružne, da su ovakve i onakve, i mislim  da im je muka od toga, i stvarno hoćemo da otvorimo sliku u kojoj su te djevojke najljepše.”