Danas je Međunarodni dan podizanja svijesti o interspolnosti
Na današnji dan, 26. oktobra 1996. godine ispred mjesta gdje je održavana godišnja konferencija Akademije Pedijatara_ica Amerike održan je prvi javni protest interspolnih osoba u Sjevernoj Americi. Protest je bio neplaniran, jer su aktivistkinje i aktivisti došli na konferenciju primarno da učestvuju na njoj, ali kako su se susreli sa neprijateljskim stavovima medicinskog osoblja, pobunili su se i ubrzo su bili udaljeni sa te konferencije. Njihov cilj je bio da skrenu pažnju na nepotrebne i štetne operacije i tretmane kojima su interspolna novorođenčad podvrgavana sa ciljem uklapanja njihovih spolnih karakteristika u binarnu matricu.
Interspolna osoba je osoba čiji se pol razvija van tipičnog razvoja spola kao izričito muškog ili ženskog. Interspolnost uključuje atipičan razvoj unutar hromozoma, gonada, hormona i spolnih organa. Interspolnost kao jedan oblik spolnog bivstvovanja jeste bila tema o kojoj se vijekovima nije govorilo te se na taj način otvarao prostor za izolaciju, stid i diskriminaciju interspolnih osoba. Organisation Intersex International procjenjuje da je procenat interspolnih osoba u opštoj populaciji čak 2%.
Međunarodni dan podizanja svijesti o interspolnosti kontinuirano je počeo da se obilježava 2003. godine i tako se otvorio javni prostor za akciju, organizovanje, ali i refleksiju o stanju interspolnih osoba u našem društvu.
Interspolnost kao biološko stanje urušava vijekovima determinisanu konstrukciju spola kao dvojnog. Iz antičke grčke imamo priču o Hermafroditu, prelijepom biću koje je bilo potomak Hermesa i Afrodite te je posjedovalo karakteristike oba spola. Pojam hermafrodit se dugo vremena koristio za opis interspolnih osoba, ali se danas smatra prevaziđenim i uvredljivim te se strogo izbjegava.
Interspolne osobe se susreću sa mnogim problemima. Jedan od najvećih problema jesu zapravo korektivne operacije koje se izvode na tek rođenim bebama, a nakon toga se najčešće moraju izvoditi više puta tokom života. Operacije se izvode najčešće iz razloga što pedijatri_ce i hirurzi_škinje savjetuju takav proces zbunjenim i preplašenim roditeljima. Cilj ovakvih operacija jeste uklopiti djecu u binarnu matricu društva koja prepoznaje isključivo muški ili isključivo ženski spol. Ono što se u tom trenutku medicinskim osoblju čini idealnim rješenjem najčešće je daleko od adekvatnog.
Organisation Intersex International već ima jednu deklaraciju i dva saopštenja u kojima predstavnici_e interspolnih osoba jasno iskazuju svoje zahtjeve, potrebe i probleme. Pored ''normalizirajućih'' operacija u deklaraciji se navodi i problem selektivnog abortiranja interspolnih fetusa. Uz mnoge druge legitimne zahtjeve, ovdje se traži i podizanje svijesti društva u cjelini o potrebama i problemima interspolnih osoba. Brojna udruženja interspolnih osoba iz cijelog svijeta zahtijevaju da se pod hitno prekine sa praksom normalizirajućih operacija te da se odluke o eventualnim procedurama prepuste isključivo osobama na kojima se iste operacije i izvode, što samo po sebi podrazumijeva da je operisanje beba neprihvatljivo.
Otvaranjem ove izuzetno važne teme otvaramo prostor za prava i slobodu interspolnih osoba. Ovoga dana, bez obzira na naš spolni, rodni ili bilo koji drugi identitet, možemo da se zamislimo o beskrajnoj različitosti svijeta u kojem živimo i da uz slavlje posebnosti svake osobe iz našeg užeg, ali i šireg okruženja prihvatimo razlike kao bogatstvo društva u kojem živimo.
