Smrt u prisustvu vlasti

Olgu Lovrić, tridesetdevetogodišnju majku troje djece, ubio je muž nakon višegodišnjeg zlostavljanja čitave porodice. Ubistvo se dogodilo 5. jula u Centru za socijalni rad na Novom Beogradu. Supružnici su došli na dogovoreni sastanak nakon kog je ubica Milan Lovrić (46), u prisustvu troje sinova, koji imaju tri, sedam i deset godina, ubio bivšu suprugu udarvši je kamenom u glavu. Zatim je pobjegao i desetak sati kasnije izvršio samoubistvo, bacivši se pod voz. Prije svirepog ubistva supruge ubica je tokom desetogodišnjeg braka zlostavljao Olgu, 2010. je uslovno osuđen zbog toga što ju je pretukao, a 2015. osuđen je na dvije godine zatvora, jer je pretukao sina zbog četvorke iz engleskog. Kaznu je izdržao neposredno prije zločina, pušten je ranije zbog "dobrog vladanja". 

 

Milan Lovrić bolovao je od posttraumatskog stresnog poremećaja. U Srbiji se može dobiti ovakva dijagnoza, ali ne i adekvatna medicinska pomoć. Zato je dijagnostifikovani, ili prikriveni PTSP, u opisu brojnih slučajeva nasilja sa tragičnim krajem. Dijagnoza i nasilje oboljelog, nisu za posljedicu imali nijednu mjeru obaveznog liječenja. 

 

Vesna Stanojević iz Savjetovališta za borbu protiv nasilja u porodici, koordinatorka Sigurne kuće u Beogradu, konstatuje da se žene i djeca plaše nasilnika, ali se, uprkos tome, žene primoravaju da dovedu djecu u centar, tamo gdje on ima prava da ih viđa. 

 

"Mi se susrećemo stalno sa tim problemima, da žene žrtve nasilja moraju svoju decu da vode na viđenje sa očevima u centar za socijalni rad. Reč je o čoveku koji je već osuđivan zbog nasilja. Šta žnači viđanje u kontrolisanim uslovima? Ako centar za socijalni rad nema obezbeđenje to ne znači ništa! A ako žena ne odvede decu na to viđanje, prete iz centra da će joj oduzeti decu", kaže Vesna Stanojević. 

 

Tridesetosmogodišnja Maja Đorđević uputila je na više adresa brojna pisma - vapaje da joj pomognu, jer postoji opasnost da će njen bivši muž Marko Nikolić ugroziti nju i njihovog četvorogodišnjeg sina. Drama je okončana 12. jula, ispred Centra za socijalni rad u Rakovici, na izuzetno svirep način: u takozvanim kontrolisanim uslovima, Nikolić je odveo svoje dijete u šetnju i vratio ga majci mrtvo. Potom je potegao nož i sa više uboda ubio Maju Nikolić. Dijete je, prema rezultatima obdukcije, ubijeno davljenjem. 

 

"On je detetu upućivao poruke 22. februara 2017. godine rečima ‘nikada nećeš videti mamu‘. Mi živimo u konstantnom strahu, a svi se oglušuju: policija, CZSR Rakovica. Molim vas da hitno preduzmete korake radi zaštite moje dece i moje porodice jer postupanjem Nikolić Marka smatram da je ugrožen ne samo moj život, već i život mojih najbližih", jedno je od posljednjih pisama Maje Đorđević tadašnjem resornom ministru Aleksandru Vulinu i ostalim institucijama koje pominje. 

 

Žrtve su ubijene dan prije nego što je okrutnom ubici trebalo da počne suđenje zbog nasilja u porodici, po optužnom prijedlogu Tužilaštva, podnijetom još marta ove godine. Marko Nikolić je 2010. godine  osuđen za krivično djelo nedozvoljene proizvodnje, držanja, nošenja i prometa eksplozivnih materija.  

 

 

Ministar za rad, boračka i socijalna pitanja Zoran Đorđević rekao je da istraga o propustima centara za socijalni rad pokazuje da "ljudi prebacuju krivicu jedni na druge". U dijelu izvještaja stručne komisije koja je vršila nadzor u slučaju u Rakovici, krivica se "neosnovano" prebacuje na policiju i bolnicu "Laza Lazarević". Najavljeno je da će izvještaji o nadzoru biti upućeni Tužilaštvu. 

 

Centri za socijalni rad su, pokazalo se, anahrone institucije, njihovi su radnici nezaštićeni, objekti nemaju policijsku zaštitu i video nadzor. Konačno, kad neki od centara i donese valjanu preporuku o zabrani susreta nasilnika i djece, presuđuju, često bez ikakvih provjera, sudovi. 

 

Predsjednik Srbije ima rješenje, kaže "ozbiljno".

 

"A to je da umesto da dobiješ godinu, tri ili pet, dobiješ 20 ili 30 godina, pa da vidimo da li ćeš onda da pomisliš ili da se usudiš da digneš ruku na ženu. Digni, barabo jedna, ruku na ženu, pa kad dobiješ 10, 15 ili 20 godina robije, ili za težu posledicu, povrede ili smrt, i 30 ili 40 godina, onda da vidimo da li ćeš da pomisliš da digneš ruku. (...) Samo, nemojte posle da se žalite da smo preoštro postupali", izustio je Aleksandar Vučić. 

 

Javno su protestvovale članice Mreže žena protiv nasilja, zahtijevajući ostavke odgovornih ministara, što je bio povod da ih list ''Politika'' u falsifikovanom pismu nepostojećeg "stručnjaka"("forenzički psihijatar"), nazove "radikalnim feministkinjama", uz bolesnu pouku da žene počine najveći broj čedomorstava. 

 

U Srbiji je 2016. godine u porodično - partnerskom nasilju ubijeno 30, a u posljednjih deset godina 327 žena. Istraživanja i statistika ukazuju na to da su dvije od tri žene u Srbiji bile žrtve nekog oblika nasilja. Femicid je svakodnevica, život postaje sve jeftiniji.