Obrazovanje u BiH: Besplatno, a skupo

Ako pođemo od prosječne bruto plate u BiH koja iznosi oko 850 KM i ako ta primanja uporedimo s ukupnim izdacima za jedno školsko dijete prostom računicom ćemo vidjeti da je školovanje djece u današnjim bh. okvirima u svakom smislu veliki izazov. 

 

Cijene udžbenika ovisno od uzrasta djeteta, kako su nam kazali pojedini roditelji koji trenutno školuju svoju djecu, variraju u BiH za jednu godinu od 90 do 250 KM. Dodamo li tome troškove za popratnu školsku opremu, izdatke za druge nastavne i vanastavne aktivnosti, zatim troškove prijevoza (koji u prosjeku mjesečno iznose od 50 do 100 KM), te dječiju užinu i odjeću jasno je da u konačnoj računici imamo ozbiljnu disproporciju između potreba i mogućnosti roditelja u procesu školovanja djece. 

 

Ukoliko je riječ o roditeljima sa dvoje ili više djece koja se istovremeno školuju onda je pitanje te disproporcije još izraženije i roditelji sa većim brojem đaka u domaćinstvu su pod mnogo većim pritiskom da izađu na kraj s izdacima neophodnim za školovanje djece. 

 

Sve to, kako pokazuje stanje na terenu, utiče na kvalitet i nesmetano obrazovanje djece. Takođe, opšte društveno siromašenje i nemogućnost školovanja uzrokuju iz godine u godinu sve manji broj upisane djece u predškolske, osnovnoškolske i srednjoškolske ustanove. Naprimjer, prema podacima organizacije Save the Children, stopa upisa djece u predškolske ustanove u BiH još uvijek iznosi oko 17 posto i daleko je od evropskog cilja od 95 posto do 2020. godine. 

 

Aleksandra Marin – Diklić iz Odjela za praćenje prava djece u Instituciji ombudsmena BiH nam je kazala da ova institucija ne posjeduje direktne podatke o uticaju socijalnog statusa roditelja na kvalitet obrazovanja djece, ali da se između 150 predmeta koje u vidu žalbi na kršenje prava djece zaprime u toku jedne godine, nalaze i one koje se odnose na tu vrstu problema. 

 

"Što se tiče socijalnog statusa djece, mi ukazujemo svojim godišnjim izvještajima o tome. Radili smo jedan podnesak prema UN komitetu za prava djeteta gdje su zapravo sami ombusmeni konstatovali da upravo loša ekonomska situacija utiče između ostalog u velikoj mjeri na prava djeteta, u sklopu čega svakako stoji i kvalitet i dostupnost obrazovanja. Dakle, kada su u pitanju ekonomska i socijalna davanja u BiH, oni izdaci koji se odnose na djecu su na nekom zaista niskom nivou. Ako uporedimo recimo izdvajanja za djecu i neke druge socijalne kategorije vidjećemo da su budžetska davanja za djecu zaista mala. Ovdje se, takođe, vrlo malo pažnje obraća na dugoročna ulaganja u djecu. Sve se uglavnom svodi na naknade kao što su dječiji doplaci, koji su mizerni iznosi. Djeca nisu dio glasačke mašinerije, i mi znamo reći da nisu prioritet našim nadležnima i donosiocima odluka", kazala je Marin – Diklić.

 

Iz Institucije ombusmena BiH ističu još da se u procesu državnih strategija planiranja gotovo uopšte ne uzimaju o obzir potrebe djece, te da je na nivou bh. društva prisutno odsustvo senzibiliteta za ono što su stvarne potrebe djece. Marin – Diklić govoreći o tome koje su to najviše ugrožene kategorije djece, i kojoj je djeci obrazovanje najuskraćenije, ističe da je pored romske djece, koja su nažalost najugroženija kategorija u BiH, izuzetno teško i djeci s invaliditetom. 

 

"Ako govorimo o njihovoj inkluziji u obrazovni sistem, mogu reći da se nama često obraćaju roditelji sa žalbama i problemima, i u većini slučajeva oni su prepušteni sami sebi. Država i sistem ih ne podržavaju, sve je svedeno na lična snalaženja, ovisno o tome gdje neko i kako živi. Mislim da je takođe posebno teška situacija sa djecom koja žive u ruralnim sredinama. Dakle, većina te djece nema pristup ni predškolskom vaspitanju i obrazovanju. Nemaju pristup odgovarajućim zdravstvenim ustavovama. Ove tri kategorije se, dakle, prema našim saznanjima doimaju najugroženijim. Međutim, znamo da situacija nije blistava ni u drugim kategorijama, te da je školovanje djece u BiH svakako veliki izazov", kazala nam je Marin Diklić.

 

Iz organizacije Save The Childeren kažu da u okviru projekta "Dostupno i kvalitetno obrazovanje za djevojčice i dječake Rome" koji se implementira u četiri kantona u BiH sproveli početno istraživanje koje je obuhvatilo podatke o dostupnosti i kvalitetu osnovnog obrazovanja za romske djevojčice i dječake, kao i stavove njihovih roditelja/ki prema značaju obrazovanja, te ispitalo kvalitet, sigurnost, inkluzivnost i rodnu osjetljivost okruženja za učenje u onovnim školama za romsku djecu i njihove porodice. 

 

"Nažalost, kada je u pitanju uticaj socijalnog statusa, nemamo mnogo podataka, ali imamo odgovore u dijelu vezanom za razloge napuštanja obrazovanja, gdje kao ponuđene odgovore između ostalog imamo i 'siromaštvo', te 'potrebu za rad'. Ova dva odgovora, koja mogu biti stavljena u kategoriju socijalnog statusa je ponudilo 22,4% ispitanika", kazao nam je Denis Šiljak iz Save The Children. 

 

Sa druge strane, prema podacima Agencije za statistiku BiH (ASBH), u BiH je gotovo trećina (30,6%) djece uzrasta od 5 do 15 godina siromašna, prema liniji apsolutnog siromaštva mjerenog potrošnjom od 238 KM po glavi stanovnika. Ovaj podatak nedvojbeno svjedoči da je ukupna ekonomska slika u BiH i socijalni status roditelja u direktnoj sprezi sa kvalitetom i mogućnostima obrazovanja budući da većinu troškova obrazovanja u BiH snose sami roditelji. 

 

U izvještaju UNICEF-a, koji nam je za potrebe ovog teksta dostavljen, pod naslovom "Dječije siromaštvo i uskraćenost u Bosni i Hercegovini: Analiza Ankete o potrošnji domaćinstava" autorice Zlate Bruckauf navedeno je da su prema svim mjerilima siromaštva, slaba obrazovanost, nezaposlenost i neaktivnost nosilaca ili odraslih članova domaćinstva najkonzistentniji i najčvršći razlozi za pojavu rizika od dječijeg siromaštva u zemlji. 

 

"Ovi faktori ne mogu biti posmatrani odvojeno jedni od drugih, jer upravo njihova uzajamna zavisnost često otvara put dugoročnom i višestrukom nepovoljnom položaju. Visok rizik od pojave  težeg oblika siromaštva, apsolutnog  siromaštva, također je snažno povezan s veličinom domaćinstva, posebno kada je visok udio onih članova domaćinstva koji zavise od drugih (broj djece u domaćinstvu). Iako pripadaju manjoj grupi djece u Bosni i Hercegovini, djeca koja žive u domaćinstvima sa samohranim roditeljem ne samo da imaju najveći jaz siromaštva, već su izložena i najvećem riziku uskraćenosti prema kompozitnom indeksu uskraćenosti djece", navedeno je u ovom izvještaju. 

 

Na koncu, iako ne postoje egzaktni zbirni podaci i istraživanja koja se direktno bave uticajem socijalnog statusa roditelja na kvalitet i dostupnost obrazovanja djece u BiH, tokom razgovora sa nekolicinom roditelja koji školuju jedno ili više djece došli smo do saznanja da je ovaj proces u BiH iznimno težak i skup u odnosu na materijalne mogućnosti i zaradu roditelja. Tako da se može zaključiti da obrazovanje u BiH nije jednako i u jednakom kapacitetu dostupno svakom djetetu, te da i u ovim okvirima imamo gotovo klasnu podjelu pristupa obrazovanju. Djeca iz imućnijih porodica, bez obzira na ukupnu sliku u zemlji, imaju mnogo više mogućnosti za vlastiti razvoj putem obrazovanja, dok je sa druge strane cijeli niz mladih ljudi čiji roditelji imaju manja primanja ili su socijalno ugroženi, uskraćeno za kvalitetno i adekvatno obrazovanje i dostupnost nužnih pratećih sadržaja koji samo obrazovanje upotpunjuju.