Nedovoljan broj škola prilagođenih djeci s invaliditetom

Bez obzira na to radi li se o djeci s tjelesnim invaliditetom, oštećenim sluhom, autizmom, Downovim, Aspergerovim, Fragile X ili Dravet sindromom, ova škola nastoji učiniti sve da bi ona imala jednake prilike za školovanje i uživanje u školskim danima kakve imaju i njihovi vršnjaci bez poteškoća. 

 

Pristup školi djeci koja se kreću uz pomoć kolica olakšava činjenica da na prizemlju nema nikakvih stepenica, a na sprat se lako penju liftom, raritetnom pojavom u školama na području Kantona Sarajevo. Djeci s tjelesnim invaliditetom nedavno je prilagođen i toalet, uz zalaganje direktorice Nađe Pejak i donaciju Turske razvojne agencije za međunarodnu saradnju i razvoj (TIKA), a brojni su i roditelji djece s invaliditetom koji će razlogom za upis djeteta baš u ovu školu smatrati kvalitetan produženi boravak poslije nastave. 

 

Direktorica škole, Nađa Pejak, naglašava da osim nabrojanih mehaničkih prednosti škole za djecu s invaliditetom, uprava škole čini sve da djeci boravak u školi ne bude nelagodan. Škola je, prema njenim riječima, ranije bila poznata po odličnim matematičarima i matematičarkama koji su osvajali nagrade na takmičenjima, a danas je poznata po inkluzivnosti. 

 

"Činimo sve da raspored kabinetske nastave napravimo takvim da više hodaju nastavnici nego djeca. Naša škola je prepoznatljiva po asistentima u nastavi, bez razlike radi li se o djeci s tjelesnim invaliditetom ili određenim intelektualnim smetnjama, jer se trudimo da svakom djetetu obezbijedimo ono što mu treba. Organizujemo i nastavu kod kuće za učenicu koja ne može dolaziti u školu. Mišljenja smo i da bi nastava trebala biti fleksibilnije organizovana, pri čemu bi se naglasak stavljao na afinitete i interese samog djeteta." 

 

Za sredstva neophodna da bi se obezbijedili bolji uslovi za svu djecu Osnovna škola Kovačići neprestano aplicira. U dobijanju novca nekad uspijeva, a nekad ne. Aplicira i za asistente u nastavi, te ih trenutno, posredstvom Zavoda za zapošljavanje, zapošljava osam. Škola u Kovačićima može se pohvaliti i da ima tri pedagoga i isto toliko psihologa, čak i logopeda zaposlenog na puno radno vrijeme, što je, kako naglašava Nađa Pejak, "misaona imenica" u ovdašnjim školama. Osim njih, tu su i volonteri i volonterke za individualni rad s učenicima i učenicama, angažovani u saradnji Ministarstva obrazovanja Kantona Sarajevo i Udruženja Dajte nam šansu, kojima škola zauzvrat omogućuje da polože stručni ispit. 

 

Osnovna škola Kovačići se ističe i nesebičnom predanošću zaposlenih kojima se dodatni rad s djecom s poteškoćama ili odlazak kući djetetu koje ne može doći u školu ne uračunava u normu na osnovu koje im se obračunava plata. Sliku upotpunjuje i Vijeće roditelja čije zalaganje je rezultiralo kupovinom novih kolica i slušnog aparata za djecu kojima su ova pomagala potrebna.

 

"Kolektiv škole krasi humanost. Mi smo već svi stariji, fakultete smo završili davno i u naše vrijeme nije se učilo o inkluziji", dodaje Pejak. 

 

 

Zasluge za ozbiljno shvatanje principa inkluzije u školi na Kovačićima i usvajanje tih vrijednosti u cijelom kolektivu sadašnja direktorica prvenstveno pripisuje svojoj prethodnici, Almini Ćorović, ali i edukaciji i seminarima koje im je obezbijedilo Udruženje Duga, promotor principa inkluzivnosti. 

 

"Na početku, kad je proces inkluzije u obrazovanju tek počeo, javnost nas je češće osuđivala zbog toga, nego što je naše napore pozdravljala. Roditeljima nije bila bliska ideja da različita djeca idu u isti razred s njihovom djecom. Zahvaljujući edukaciji pri Udruženju Duga i činjenici da su nam oni obezbijedili svakodnevno prisustvo defektologinje Vasvije Veljković koja se može posvetiti svakom djetetu ponaosob, danas je situacija daleko bolja. Veljković je danas u penziji, ali i dalje dolazi da provjeri treba li nešto pomoći."

 

Princip pronalaska osnovne škole na osnovu blizine djetetovog doma u slučaju djece s fizičkim invaliditetom ili smetnjama u razvoju ne vrijedi. Roditelji su prinuđeni u cijelom kantonu tražiti adekvatnu školu koja će pružiti potrebno njihovom djetetu, zanemarujući udaljenost. Školu u Kovačićima tako pohađaju djeca iz sarajevskih opština Stari Grad, Ilidža, Novi Grad. Od 488 učenika i učenica, njih 39 ima neki oblik invaliditeta ili sindrom koji zahtijeva posebnu pažnju u nastavi, te je po broju ovih đaka Osnovna škola Kovačići najinkluzivnija u Kantonu Sarajevo. 

 

Nemali broj ne treba nas čuditi, jer je riječ o začaranom krugu: roditelji djece s poteškoćama školu biraju prema tome kakve ona mogućnosti nudi djetetu, a upitane za mogućnosti koje nude takvoj djeci, brojne škole odgovaraju: "Pa mi ni nemamo djece s invaliditetom." 

 

Napori kolektiva škole u Kovačićima rezultirali su socijalizacijom različite djece koja se druže, zajedno idu na ekskurzije i brane svoje vršnjake onda kada zatreba. 

 

"Čitavo odjeljenje se udruži u odbrani svog druga ili drugarice kojem je neko nešto ružno rekao", ističe Nađa Pejak. Inkluzija, ukratko, stvara bolje društvo koje ima šanse za bolju i solidarniju budućnost.

 

 

Solidarnost je važna, ali se na nju ne smije prebacivati teret onoga što država ili kanton moraju obezbijediti da bi se diskriminacija iskorijenila. Jelena Backović iz Udruženja Nešto više je usljed neprilagođenosti Srednje tehničke škole grafičkih tehnologija, dizajna i multimedije Ilidža osobama koje se kreću u kolicima srednju školu završila kao vanredna učenica. Redovno školovanje u toj školi podrazumijevalo je računanje na dobru volju drugih učenika i učenica. 

 

"Drugu korisnicu kolica koja se ipak odlučila za redovno školovanje u ovoj školi, prijatelji iz razreda su nosili uz i niz stepenice", ispričala nam je Backović. 

 

Udruženje Nešto više prepoznalo je da obrazovanje nije jednako dostupno svima i stoga, uz podršku Koalicije ''Jednakost za sve'' pokrenulo je projekat mapiranja škola prilagođenih djeci s fizičkim invaliditetom, s ciljem omogućavanja roditeljima i djeci da lakše dođu do informacija o adekvatnim školama, kakva je, recimo, Osnovna škola Kovačići.  

 

"Pristupačnost škole djeci s invaliditetom ne znači samo izradu prilazne rampe na ulazu u školu. Ona, u osnovnom smislu, podrazumijeva i zadovoljavajući ugao te rampe, zatim toalet prilagođen djeci s invaliditetom, omogućen pristup spratovima škole, te adekvatnu širinu ulaza u kabinete", ističe Adem Lisičić iz ovog udruženja, napominjući da su, istražujući za potrebe kreiranja mape, na terenu zatekli stanje koje su i očekivali. 

 

Tek 22 od 40 dosad analiziranih škola imaju omogućen ulaz u školu osobama s invaliditetom, pristup spratovima omogućuju tek dvije od 37 ispitanih škola – riječ je o jedine dvije škole s liftom, dok su samo tri škole od 40 u većem dijelu prilagođene kretanju uz pomoć kolica. Niti jedna od analiziranih škola nema oznake na Brailleovom pismu. 

 

"U puno slučajeva škola ima samo rampu za kolica na ulaznim vratima i ako nazovete tu školu da pitate je li prilagođena osobama s invaliditetom reći će da jeste, ali ukoliko se krećete uz pomoć kolica, dalje od ulaza ili hola škole nećete uspjeti ući", dodaje Jelena Backović. 

 

Mapa će sadržavati oko stotinu osnovnih i srednjih škola s područja Kantona Sarajevo, a osim bilježenja informacija važnih za roditelje djece s invaliditetom u potrazi za pravom školom, za svaku obrađenu školu će biti izrađen i arhitektonski nacrt novčano pristupačnog rješenja kojim bi se neprilagođenost djeci s invaliditetom ispravila. Roditeljima će, uz pomoć pretrage prema različitim parametrima, mapa u potpunosti omogućiti potragu za pravom školom. 

 

"Osnovna škola Kovačići dobar je primjer prilagođenosti djeci s invaliditetom i s razlogom se u tu školu svake godine upiše nekoliko djece s invaliditetom, ali to ne znači da neka od te djece ne bi bila upisana u školu bližu svom domu – čime bi se uštedjelo vrijeme i novac roditelja – ukoliko bi više škola bilo jednako prilagođeno njihovim potrebama", napominje Lisičić. 

 

Cilj Udruženja Nešto više je i skrenuti pažnju na ovaj problem, a ponuđena ekonomski prihvatljiva arhitektonska rješenja za prilagodbu osobama s invaliditetom neće ostaviti puno prostora nadležnima da odgovore kako je nešto neizvodivo. 

 

"Troškovi prilagodbe škole djeci s invaliditetom često su daleko manji nego što se pretpostavlja", kaže Lisičić, ističući da prilagođenost škole djeci s različitim poteškoćama često u velikoj mjeri zavisi od angažmana i entuzijazma direktora ili direktorice škole. 

 

"U Osnovnoj školi Stari Ilijaš, koja ima pristupnu rampu i toalet prilagođen djeci s invaliditetom trenutno se razmatra ugradnja lifta, a zaslugom direktora, pronađena su i donatorska sredstva za taj poduhvat. Bez njegovog zalaganja se to ne bi desilo." 

 

Bio je to način da se majku učenika škole u Ilijašu koja svaki dan provodi u školi kako bi sinu pomogla u kretanju između časova, oslobodi, a obaveza njegovog nesmetanog školovanja prebaci na instituciju čija je odgovornost.