Nastava za djecu sa poteškoćama u razvoju počinje 1. marta

Predviđeno je da se nastava održava u objektu bivše Osnovne škole „Isa beg Ishaković“ na Grbavici, koji je  Općinsko vijeće Općine Novo Sarajevo dodijelilo Centru Vladimir Nazor za potrebe obrazovanja djece sa poteškoćama u razvoju.  

 

Iako su djeca trebala početi sa nastavom 4. septembra prošle godine, to se nije desilo. Tek sredinom decembra prošle godine, pri Ministarstvu obrazovanja i nauke Kantona Sarajevo,  osnovana je Interresorna grupa koja bi trebala iznaći dugoročna sistemska rješenja. Prvi sastanak su održali tek 17. januara 2018. godine. 

 

Mirsada Čakal je članica ove grupe i v.d. direktorica Zavoda Mjedenica. Na pitanja šta je Interresorna grupa do sada uradila i kakav je plan daljih aktivnosti, kaže:  

 

''Interresorna grupa za sistematsko rješavanje pitanja programskih, prostornih i kadrovskih rješenja za djecu sa poteškoćama u razvoju u specijalnim javnim ustanovama u Kantonu Sarajevo, imenovana Rješenjem Vlade Kantona Sarajevo, pripremila je plan aktivnosti u skladu sa zadacima predviđenim Rješenjem o imenovanju i u narednom period pripremit će prijedloge za sistematsko rješenje za svu djecu sa poteškoćama.''

 

U Savjetu roditelja Udruženja Edukacija za sve (EDUS), koji je i inicirao osnivanje Interresorne grupe, nisu zadovoljni ni dosadašnjim radom, a ni sastavom ove grupe. 

  

''Smatramo da sastav Interresorne grupe ne raspolaže potrebnim stručnim kvalifikacijama i znanjima iz ove oblasti, te smo tražili od Vlade i premijera Kantona Sarajevo da Interresornu radnu grupu dopuni dodatnim članovima koji posjeduju potrebna znanja i kvalifikacije. Kao najveći propust vidimo činjenicu da u Interresornu grupu nije imenovan predstavnik Savjeta roditelja EDUS-a, kao incijatora i pokretača cjelokupne kampanje „Gdje je moja škola?“, te inicijatora za osnivanje takve grupe, iako je Savjet roditelja uredno podnio prijedlog za imenovanje člana. Predloženi član je bio ipak pozvan na prvi sastanak Interresorne radne grupe, ali ga je na insistiranje određenih članova morao napustiti. Ponovo se politizira, članovi grupe ne podržavaju prijedloge i rješenja koja zastupamo, tako da, ukoliko se njen sastav uskoro ne izmjeni, ne vjerujemo u pozitivne ishode. Prema dosadašnjim saznanjima i obećanjima nadležnih, nastavni proces bi trebao početi 1.-og marta. Čekamo i vršimo pritisak, ali ne vjerujemo previše'', kaže Aida Ajanović iz Savjeta roditelja EDUS-a.

 

Udruženje EDUS već sedam godina provodi aktivnosti vezane za rada sa djecom sa poteškoćama u razvoju. U decembru prošle godine je 135 porodica podnijelo zahtjev da njihova djeca pohađaju EDUS program. Međutim, taj program više nije moguće finansirati kroz projekte zbog sve većeg broja djece. Donatori smatraju da bi to trebala biti obaveza države, a ne jednog udruženja građana. 

 

''Četrnaest godina od donošenja zakona o inkluziji, mi smo još uvijek na istoj tački. Problem se i dalje adresira sporadično, u stilu gašenja manjih požara, i stalno se čini da ga vlasti samo guraju u stranu, pokušavajući velikim riječima i s malo ili nimalo novca pokriti stvarno stanje. U suštini je problem čista diskriminacija. Na papiru, tj. u zakonu su ta djeca ravnopravna, ali još nisu u glavama onih koji odlučuju o tome šta će se ili neće raditi i gdje će se ulagati'', kaže predsjednica EDUS-a Sanela Lindsay. 

 

EDUS-ov prijedlog, zasnovano na Elaboratu, je nova javna ustanova – Naučni centar za podršku inkluziji. Njegova glavna svrha bila bi puna inkluzija djece se poteškoćama u razvoju u redovni obrazovni sistem. Sastojao bi se od predškolsko-školske ustanove, resornog i edukacijskog centra i naučno-istraživačkog instituta. 

 

''Taj naš predloženi centar uopće nije zamišljen kao nova specijalna škola, mada podrazumjeva – pored naučnog instituta i resursnog centra – i pokaznu predškolsko – školsku ustanovu. Naučni institut je zamišljen kao institut gdje bi akademska zajednica iz cijelog svijeta imala priliku razvijati metode za podršku inkluziji bez obzira na poteškoću djeteta. Resurni centar je zamišljen kao centar za kontinuiranu edukaciju stručnog kadra i roditelja, a pokazna predškolsko – školska ustanova kao podrška redovnom školskom sistemu kroz praktičan rad sa djecom sa ili bez poteškoća. Apsolutno smo pogrešno interpretirani kao ekipa koja pokušava napraviti novu specijalnu ustanovu i ta se pogrešna, pa i maliciozna slika, opetovano spočitava kako od strane institucija, tako i od strane međunarodnih i lokalnih organizacija. Lično bih voljela da svi ti koji nam fakturišu da pokušavamo napraviti novu specijalnu ustanovu, zaista sjednu i pročitaju našu inicijativu i napokon prihvate da smo itekako usklađeni sa onim što Strategijom o inkluzivnom obrazovanju Ministarstvo obrazovanja i nauke Kantona Sarajevo pokušava finalizirati, u suradnji sa međunarodnom organizacijom Save the Chlidren i ekspertnim timom iz Republike Hrvatske'', rekla je Fatima Insanić – Jusufović, predsjednica Savjeta roditelja EDUS-a.

 

Godišnji budžet predloženog Naučnog centra za podršku inkluziji, koji bi imao oko 125 zaposlenih, bio bi dva milona i 718 hiljada KM, od čega bi 2,07 miliona KM trebao snositi Kanton Sarajevo. Ostatak bi se finansirao iz različitih fondova.

 

''Ističemo da postojeće resurse javnih ustanova treba kvalitetnije iskoristiti i da budžet koji se planira za otvaranje nove javne ustanove, bi bio sasvim dovoljan za pojačanje već postojećih resursa koji rade sa djecom sa teškoćama u razvoju, u smislu osavremenjivanja programa rada i prilagođavanje trenutnoj situaciji u obrazovanju. Kada kažemo djeca sa teškoćama u razvoju, mislimo na sve razvojne teškoće – djeca sa oštećenjem vida, sluha, govora, intelektualnim teškoćama, autizmom'', rekla je Mirsada Čakal, članica Interresorne grupa i v.d. direktorica Zavoda Mjedenica. 

 

Da bi inkluzija djece sa invaliditetom zaista bila moguća, Mirsada Čakal smatra da su potrebne ''organizacijske pretpostavke'' koje podrazumijevaju lokaciju škole, arhitektonske i komunikacijske karakteristike, kapacitet škole i njenu opću opremljenost, opća i specifična pomagala, didaktička sredstva, stručni kadar, a zatim i organizaciju dijagnostičkih postupaka, dodatnih rehabilitacijskih programa i modaliteta nastavnog procesa. 

 

''Strategija za uključivanje djece s poteškoćama u obrazovanje sa sedmogodišnjim Planom implementacije u Kantonu Sarajevo prezentirana je u mjesecu decembru 2017. godine. Prezentacija je dio aktivnosti koje realizira Ministarstvo obrazovanja i nauke Kantona Sarajevo u saradnji sa Save the Children International, a koje se odnosi na projekat “Jačanje socijalnog uključivanja – jednako i kvalitetno obrazovanje za podršku uspješnog razvoja djece sjeverozapadnog Balkana”. Ovom Strategijom se teži uspostavljanju odgojno-obrazovnog sistema koji svakom djetetu omogućuje uključivanje u život zajednice kojoj pripada. S obzirom da će se strategija implementirati u fazama, nadamo se da će i finansiranje navedene Strategije biti u skladu sa stvarnimm potrebama implementacije'', kaže Mirsada Čakal.

 

Tačan broj djece sa poteškoćama u razvoju u BiH nije poznat. Prema procjeni UNICEF-a, svako peto dijete u BiH ima neku poteškoću u razvoju, što je više od svjetskog prosjeka (15 posto). Iako je obrazovanje ključno za njihovu punu integraciju u društvo, inkluzija se ne sprovodi na sistematski način. Redovne obrazovne ustanove često odbijaju djecu sa poteškoćama u razvoju jer nemaju podršku sistema da bi mogli održavati nastavu prilagođenu njima. Ako ih i prime, sve uglavnom počinje i završava se na ličnom trudu učitelja/ica i vaspitača/ica.

 

''Moje dijete je trenutno u redovnom vrtiću, u Javnoj ustanovi Djeca Sarajeva. Iako se učiteljice trude, to nije riješenje za njega. Primjetim već odstupanja od prethodno naučenog, jer se sa djetetom ne radi intezivno kao sto se radilo u EDUS-u'', kaže Aida Hrnjić iz Savjeta roditelja EDUS-a.