Inkluzivni vrtić u kojem nema mjesta za dijete sa Down sindromom

Prošle godine je direktorica vrtića obavijestila roditelje da P.M. ne može više dolaziti, a kao razlog je navela "agresivno ponašanje". P.M. je u vrtić morao ići još jednu godinu, jer je to bio preduslov da pođe u prvi razred osnovne škole.   

 

Roditeljima, koji nisu htjeli da se njihova imena pominju u tekstu, nije ništa drugo preostalo, nego da pravo za svoje dijete potraže putem suda, jer smatraju da je diskriminisano na najteži mogući način. 

 

Tužba je na sudu, čeka se prvo ročište. U međuvremenu, maloljetni P.M. je kući, ne ide u vrtić i nije sa svojim vršnjacima. Njegovi roditelji kažu da su bitku već izgubili, bez obzira na to kakva se presuda donese, jer ono što je njhov sin do sada izgubio, više neće moći da se nadoknadi.

 

Maloljetni P.M. je kako kažu njegovi roditelji bio srećan u vrtiću Sunčani Most u koji je išao tri godine. Bili su zadovoljni, a on je tamo stekao drugare. Prvi problem je nastao u martu prošle godine, kada je došla nova odgajateljica, a prethodna, koja je radila sa dječakom, otišla na trudničko bolovanje. 

 

Roditelji nisu htjeli posebno da govore o tome, jer kako su rekli, "ne želimo se miješati u njihov rad", ali su definitivno primjetili promjene u ponašanju njihovog sina. U maju su problemi postali ozbiljniji, jer dječak ne samo što je odbijao da ide u vrtić, već se vraćao kući sa vidljivim povredama, a roditelji nikada nisu dobili objašnjenje kako su nastale. 

 

 

P.M. je u školskoj 2015/2016 trebao krenuti u prvi razred. Međutim, roditelji su od Službe za odgoj, obrazovanje, mlade i sport Grada Mostara, dobili odobrenje odgađanja polaska u prvi razred. Preporučeno je da dijete provede još jednu godinu u vrtiću, kako bi bio spreman za prvi razred. 

 

Sa zvaničnim dokumentom Službe, roditelji su otišli u vrtić, tražili upis, jer su - bez obzira na to šta se dešavalo prethodnih nekoliko mjeseci - smatrali da je taj vrtić ipak najbolji za njihovo dijete.

 

Djetetova majka kaže da nije bilo nikakvih problema na novom upisu. 

 

"Sa potvrdom o odgodi polaska u prvi razred, otišli smo u vrtić i prvog juna upisali dijete. Međutim, 18. juna, direktorica nam je rekla da dijete više ne dovodimo, jer je agresivno. Dva dana prije toga (16. i 17.), ona ga je snimala mobitelom i to joj služi kao dokaz o agresivnosti našeg djeteta", rekla nam je majka malog P.M.

 

Majka je dodala da je direktorica to radila bez njihovog znanja i da je takođe bez njihovog znanja, dijete bilo pod nadzorom psihologa. Bez roditelja, u vrtiću su zaključili da je dijete agresivno i da ono više ne može u vrtić.

 

"Bilo kako bilo, ona je nas 18. juna 2015. izbacila iz vrtića i zabranila dolazak", rekao je otac djeteta. Roditelji su dokument o obzervaciji psihologa tražili od direktorice na uvid, međutim nisu ga dobili. 

 

Sljedeći korak je bio da se organizuje sastanak s Upravnim odborm donatora u Austriji.  

 

"Htjeli smo da o našem trošku odemo i na zajedničkom sastanku dođemo do rješenja koje je najbolje za naše dijete", rekla je majka. 

 

Direktorica nije pristala na ovu opciju. U međuvremenu, kaže otac djeteta, ona je zvala donatore u Austriji i od njih dobila nalog da se dijete ipak mora vratiti u vrtić. Ona je pristala, ali da P. samo u sedmom mjesecu dolazi u vrtić. Za septembar 2015. nije željela ni da čuje.

 

Roditelji su se obratili Ministarstvu obrazovanja nauke, kulture i sporta HNK. Zajednički sastanak roditelja, direktorice vrtića i predstavnika ministarstva, bio je zakazan za 31. augusta prošle godine.

 

Na sastanku su se pojavili svi, osim direktorice Biljane Čelan, jer su roditelji na sastanak pozvali i predstvanika Institucije ombudsmena. Istog dana, roditelji su od Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta HNK dobili dokument, kojim se nalaže "kontinuitet uključivanja u poredškolski odgoj maloljetnog P.M.".

 

Roditeljima su iz ministarstva preporučili da se direktorici vrtića ponovo obrate, u nadi da će se mirnim putem riješiti problem.

 

"Mi smo tako i učinili. Poslali smo joj dopis i obavijestili je da ćemo dijete dovesti 4. septembra, jer smo dobili dokument od ministarstva, kojim se nalaže da se dijete vrati u vrtić", rekla je majka. 

 

Kako se moglo i očekivati, direktorica ih je fizički spriječila i ponovo, bez obzira na to što je postojala preporuka ministarstva, zabranila ulazak djeteta u vrtić. 

 

U međuvremenu, ministar obrazovanja, nauke, kulture i sporta HNK se promijenio, došao je novi. Roditelji P.M. su dobili identičan odgovor, odnsno preporuku i od novog ministra, uz obećanje da će ministarstvo obezbijediti mobilni tim i asistenta, samo da se dijete vrati u vrtić. 

 

Tu preporuku su dobili u oktobru. Za to vrijeme, dječak je bio u kući, umjesto u vrtiću. 

 

Institucija Ombudsmana izdala je preporuku da se dječak vrati u vrtić. Direktorica Biljana Čelan ni ovu preporuku nije ispoštovala, i roditeljima je preostala samo tužba na sudu. 

 

O ovom slučaju smo htjeli da razgovaramo i sa samom direktoricom. U kratkom telefonskom razgovru, rekla nam je da po preporuci njene advokatice, neće ništa govoriti o slučaju. 

 

Ahmet Salčin, pravnik iz organizacije Vaša prava BiH, koji vodi ovaj slučaj i zastupa roditelje maloljetnog P.M., kaže da je u ovom slučaju dovoljno to što je postupak istraživanja izvršila Institucija ombudsmena BiH, kao centralna institucija za zaštitu od diskriminacije. 

 

Salčin kaže da su preporuke Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta HNK i Institucije ombudsmena bile dovoljne da se pokrene tužba, jer obje upućuju da se dijete vrati u vrtić, jer je to u najboljem interesu djeteta poštujući Konvenciju o pravima djeteta. 

 

Najveći problem je, kako naglašava Salčin, to što je P.M. ove godine trebao krenuti u prvi razred, a do tada je trebao biti u vrtiću.

 

"Porema Zakonu o osnovnom i srednjem obrazovanju, dijete godinu dana prije polaska u prvi razred, mora biti u vrtiću. Ako se dijete nije moglo upisati u vrtić, pored svih preporuka i činjenice da je tamo već bio, u vrtić koji je inkluzivan i koji ima program i osoblje za rad sa djecom sa posebnim potrebama, gdje se onda dijete trebalo upisati”, govori Salčin.

 

Njemu je ostalo nejasno čime se direktorica vrtića vodila kada je donijela odluku da djetetu zabrani dolazak u vrtić. 

 

Još jedna stvar koja je potpuno kontradiktorna, govori Salčin, jeste jedan od dopisa direktorice u kojem ona kaže da u vrtiću mogu angažovati volontere da rade u vrtiću, da bi u nekom drugom trenutku govorila kako vrtić nema dovoljno osoblja.

 

"Ako je direktorica imala preporuku ministarstva, preporuku ombudsmena i ako je najbolji interes djeteta bio da nastavi da ide u vrtić, ne znam iz kojih razloga je izbacila dijete. Sve to ćemo utvrditi na sudu", poručio je Salčin. 

 

Dok se čeka na prvo ročište, mali P.M. je u kući. Povremeno sa roditeljima i dvojicom starije braće ode u igraonu, ne bi li se igrao i družio i sa drugom djecom. Veći dio dana provodi sam sa mamom. Ona je u kući sa njim. Otac radi, dok su njegova braća u školi. Međutim, igraona ne može zamijeniti vrtić – u kome za njega, iz neobjašnjivih razloga, nema mjesta.