Razglednica iz Vareša: prevazići ratne rane
Jedan od svijetlih primjera koji tome ide u prilog je tamošnja škola zasnovana na principu dvije škole pod jednim krovom, koja se upravo zahvaljujući naporima vareške zajednice uveliko razlikuje od ostalih škola u kojima su djeca različitih vjerskih pripadnosti i doslovno ograđena žicom.
„Ključna stvar je da obrazovni program nisu donijeli lokalna zajednica, već je on donijet na državnom nivou. Međutim, u Varešu to nije škola koja se može nazvati 'dvije škole pod jednim krovom', već jedna škola sa dva nastavna plana i programa. Ne mogu biti sretan kao čovjek i kao roditelj zbog činjenice da ste u poziciji da morate birati između dva plana i programa, ali znamo li da jedan nastavnik predaje u oba nastavna programa, djeca zajedno idu na ekskurziju i matursko veče, svakako da su tu vidljivi napori lokalne zajednice u suprotstavljanju segregaciji naše djece“, objasnio je Rusmir Berberović, pomoćnik načelnika Vareša za društvene djelatnosti i boračko invalidsku zaštitu.
„Iz perioda 'crvenih marama i plavih kapica' nije bilo čovjeka da kada zasvira 'Hej, Slaveni' da ti srce ne zaigra. Voljela se država voljeli su se njeni simboli, a mi danas radimo na tome da mladi znaju cijeniti vrijednosti države, simbola i resursa koje nam država daje. Moramo se liječiti od govora mržnje, jer naša želja je da ovdje živi zdrav čovjek, a u tome treba da nas vode svijetli primjeri. Kao neko ko učestvuje u vjerskom i svjetovnom životu mogu reći da Vareš ima širinu da gradi bolju budućnost. S druge strane sam za to da se osude zločinci i treba imenom i prezimenom prozvati te ljude“, kazala je Saudina Beganović, mualima i predsjednica Bošnjačke zajednice kulture Preporod Vareš.
Da treba uperiti prstom i imenom i prezimenom reći ko su oni koji su činili zlo, a ne kriviti narod kojem pripadaju zločinci, slažu se i Anđelko Kvesić, predsjednik Hrvatske udruge logoraša Domovinskog rata u BiH te Zlatko Prkić, član ove udruge. „Samo kada budemo svi pričali o svojim zločinima, a mi to činimo, može doći do pomirenja. Osnovni krivac su politika i sudstvo, čiji je moto 'podijeli pa vladaj'. Krivac nije narod, jer se i danas svi međusobno pomažemo. Do oprosta mora doći, a kako bi došlo do oprosta mora doći do jedinstva, jer mi nemamo pravo našoj djeci ostaviti zamagljenu budućnost ili im je potpuno uzeti“, govori Kvesić.
„Živio sam za dan kada ću u Hagu svjedočiti protiv čovjeka koji je meni lično nanio zlo. Moj jedini strah je bio da moji saputnici, ljudi koji su preživjeli iste stvari kao i ja, neće htjeti svjedočiti, da ću ostati usamljen. Nakon rata svjedoci smo refleksije ratnih zbivanja, ponovo se osjećam ponižen, neshvaćen u svom etnosu, pa kako onda očekivati od drugih to shvatanje? Ali i nakon svega, nikad nisam prozivao sve ljude, nego samo pojedince koji su meni i mojoj porodici napravili zlo. Nije u Varešu sve med i mlijeko, ali mi nastojimo u prvi plan staviti pozitivne primjere“, govori o svojim iskustvima Muris Arapović, svjedoka ratnih zločina u Varešu.
Ipak, i pored napora lokalne zajednice da se gradi drugačija budućnost, Vareš bilježi i slučajeve krivičnih djela motiviranih vjerskom i nacionalnom mržnjom. Postoji strah da će se ovakvi incidenti i dalje javljati. Upravo iz tog razloga u Varešu je održana javna diskusija na temu zločina i govora iz mržnje, u organizaciji Asocijacije za demokratske inicijative Sarajevo (ADI), uz podršku Koalicije za borbu protiv zločina iz mržnje i govora mržnje, te organizacije Civil Rights Defenders.
Ovim diskusijama želi se potaknuti diskusija u lokalnim zajednicama o ovim temama. Često se pojedini slučajevi okarakterišu bez osnova kao zločini iz mržnje, dok oni koji zaista jesu zasnovani na mržnji ostanu na nivou 'običnih' krivičnih dijela, i ne stignu do suda. Stoga je veoma važno edukovati, kako građane tako i državne organe koji se u svom poslu susreću sa ovim slučajevima, o razlikovanju zločina iz mržnje i zločina počinjenih iz drugih pobuda.
„Kada govorimo o ovoj temi, ljudi žele da podvuku to 'zločin iz mržnje', jer je to politički interesantno u predizbornoj kampanji i mi bježimo od toga. S druge strane, mnoga djela u BiH danas, da se kako kažu ljudi 'ne bi dizale tenzije i vraćalo na prošle sukobe', prolaze kao prekršaji. Dosta ljudi ne želi otvoreno reći kako postoji motiv da se ljudi mrze – nacionalno, etnički, jer je neko drugog spola, imovinskog statusa... Upravo zbog toga nam je u interesu biti direktno u kontaktu sa ljudima, obaviti s njima razgovor, čuti njihove priče i informirati ih o tome šta radimo i na koji način možemo pomoći da zaštitimo njihove živote, te im omogućimo pravnu i moralnu podršku“, zaključila je tokom debate Snježana Ivanić-Ninković, direktorica ADI-ja.
