Specijalni tretman za žene na tržištu rada

 

„Mi danas možemo govoriti da postoje određene nepravilinosti na tržištu rada kada je u pitanju zastupljenost oba spola. Zabrinjavajuća je činjenica da je u Bosni i Hercegovini samo 36,9% žena koje su zaposlene. Istovremeno u strukturi radno sposobne populacije u BIH žene čine 51,8% ukupnog broja radnika na tržištu rada“, pojasnila je Ana Vuković - direktorica Gender Centara Federacije BIH. 

 

 

 

Poslodavci već u procesu selekcije kandidata za određeni posao prave razliku između žena i muškaraca. Puno je onih koje su imale to iskustvo „specijalnog tretmana“ na intervjuima za posao.  

 

„U jednoj firmi otišla sam da ispunim aplikaciju za radno mjesto trgovca. U toj aplikaciji bila su nevjerovatna pitanja poput: 'Da li sam udata, kolika su primanja mog domaćinstva i da li sam spremna da ne planiram porodicu naredne dvije godine ukoliko se zaposlim.' Tako sam jednom prilikom bila zaposlena isključivo zato što nisam bila udata, jer da jesam ne bih nikada dobila šansu da radim. To su me prvo i pitali na razgovoru za taj posao“, kazala je E.K. 

 

Postoji više zakonskih rješenja koja ovakvo postupanje poslodavaca prepoznaju kao diskriminaciju.

 

„Sva pitanja ili posljedica da nekom bude odbijena prijava zbog odgovora vezana za planiranje porodice predstavljaju diskriminaciju na osnovu spola u skladu sa Zakonom o radu, Zakonom o ravnopravnosti spolova u BIH i u skladu sa Zakonom o zabrani diskriminacije. Međutim, da bi poslodavci trpili posljedice zbog ovog oblika diskriminacije žrtve moraju da pokrenu odgovarajući postupak za zaštitu. Dostupni su sljedeći mehanizmi: inspekcija rada, žalba, tužba pa čak i krivična prijava. Problem predstavlja činjenica da je većina žrtava diskriminacije nespremna da pokrene odgovarajući postupak ali bez toga poslodavci će i dalje prolaziti bez posljedica“, objasnila je Vuković.

 

Emir Prcanović, direktor nevaldine organizacije Vaša prava, smatra da postojeći zakonodavni okvir može efikasno zaštititi žene ukoliko dođu u situaciju da ih neko diskriminira. Međutim, problem je kao i uvijek praktična primjena napisanog. 

 

„Nažalost kao i u drugim oblastima izostaje taj jedan konačni akt ili čin, a to je puna primjena zakona koji regulišu različite odnose u bh. društvu. Na primjer, česti su problemi prilikom zapošljavanja, počevši od same konkursne procedure gdje se već na osnovu spola isključuju različite grupe koje mogu participirati na samom konkursu. Također, tu je i diskriminacija kada se postavlja određena dobna granica za neki posao, pa se tako isključuju žene koje su starije od 30 godina. Posebno je specifičan položaj žena sa invaliditetom u odnosu na ostvarivanje određenih prava zbog same činjenice da su invalidi“, kazao je Prcanović.

 

 

 

N.N. je radila u organizaciji koja se bavi ljudskim pravima. Ono što joj se dogodilo kod njenog poslodavca nevjerovatan je paradoks. Nakon što je ostala trudna u aprilu 2011. godine ubrzo je dobila otkaz, iako je kratko prije toga dobila ugovor na neodređeno. U tom periodu bila je na bolovanju koje joj je sugerirao psihijatar zbog mobinga koji je uslijedio zato što se borila da sazna svoj radno-pravni status. Nedugo nakon što je morala produžiti bolovanje zbog rizične trudnoće, uslijedio je otkaz.

 

„Uskoro mi je poštom stigao dopis Rješenja o otkazu radnog odnosa, navodeći pri tome da moj radni odnos prestaje 30.06.2011., jer sam prema novoj sistematizaciji radnih mjesta tehnološki višak. Napominjem da su nakon mene u organizaciji zaposlene dvije osobe sa srednjom stručnom spremom te da sam ja bila jedna od tri osobe sa VSS“, rekla je N.N.

 

Odlučila je da traži svoja prava na sudu ne želeći da odustane bez borbe kao mnoge žene kojima se slično ili isto desilo.

 

„Zašto je poslovadavac odlučio da baš trudnica treba da dobije otkaz i zašto je nakon moje tužbe prvostepeni sud odbio moju tužbu kao neosnovanu ostaje nejasno. Iskreno se nadam boljem odgovoru u drugostepenoj presudi“, istakla je N.N., jedna od mnogih žena koje su u najosjetljivijoj životnoj fazi izgubile posao. 

 

Vuković smatra da je moguće suzbiti diskriminaciju žena na bh. tržištu rada uspješno okončanim predmetima na sudovima koji će biti jasna poruka poslodavcima. Ona dodaje  kako postoji i Strategija zapošljavanja u Federaciji Bosne i Hercegovine koja nizom mjera treba poboljšati položaj žene. 

 

„Dio strategije koji se odnosi na ženski dio radno sposobnog stanovništva ima za cilj povećanje stope zaposlenosti, prioritetno neaktivnih žena. Planira se uključivanje grupe neaktivnih žena u programe aktivnih mjera, eliminacija diskriminacije na osnovu spola na tržištu rada, povezivanje obrazovanja i tržišta rada, te usklađivanje obaveza na poslu i u porodici“, istakla je Vuković.

 

Međutim, iako postoji čitav niz mehanizama za zaštitu žena od diskriminacije na tržištu rada oni u praksi ne daju neke naročite rezultate. Razlog je jednostavan – ne postoji njihova primjena u svakodnevnici koja je ispunjena samovoljom poslodavaca koji ne strepe od posljedica kršenja zakona.