Zločinima iz mržnje često prethodi govor mržnje

 

Ivandić Ninković: Asocijacija je postala članica Koalicije za borbu protiv govora mržnje i zločina iz mržnje koja je prije dvije godine počela sistematski da prati zločine počinjene iz mržnje i govor mržnje. U toj Koaliciji mi smo se opredijelili za praćenje takvog govora i te vrste zločina koji su počinjeni u povratničkim zajednicama i prema osobama sa invaliditetom. U posljednja dvadeset četiri mjeseca kreirali smo bazu podataka i uspostavili kontakte sa povratničkim zajednicama u BiH. Održali smo niz debata i radionica sa predstavnicima civilnog društva, nevladinih i međunarodnih organizacija, kao i sa ombudsmenom. Na tim radionicama i debatama pokušali smo donijeti zaključke zašto se zločini iz mržnje dešavaju uvijek u istim zajednicama. Je li to posljedica nedavne prošlosti ili je to trend koji treba tek zahvatiti BiH u narednom periodu. Naše debate nažalost nisu mogle biti preventivna aktivnost iako su tako bile zamišljene. U posljednje vrijeme desili su se mnogi zločini počinjeni iz mržnje, tako da smo mi naše debate pretvorili u monitoring suđenja u određenim slučajevima. Na našim javnim govorima i radionicama upoznavali smo ciljne grupe s govorom mržnje i zločinom iz mržnje, te kako ga prevenirati u zajednici. Mi trenutno pratimo tri sudska procesa kada je riječ o ovim zločinima. Žrtve su jako zadovoljne jer imaju nekoga ko prije suđenja razgovara sa njima. Mi ih želimo na neki način ohrabriti da ispričaju ono što im se desilo. Ne želimo da se takve stvari stavljaju „pod tepih“ jer je to budući izvor sukoba u jednoj zajednici. Prisustvom samom suđenju dajemo do znanja društvu da te osobe nisu same, da iza njih stoje organizacije civilnog društva. 

 

 

Ivandić Ninković: Najveći broj zločina iz mržnje je počinjen u povratničkim zajednicama,  upravo prema osobama koje su na neki način povratnici. Mada ja izbjegavam taj naziv, jer mi skoro dvadeset godina nazivamo takve ljude povratnicima, a u stvari oni su domicilno stanovništvo u tim društvima. Mislim da je takvo imenovanje jedne grupe zapravo i neki vid diskriminacije. Evidentno je da u tim manjinskim zajednicama postoji strah i nepovjerenje. Česti su govori mržnje prema tim zajednicama što kasnije eskalira u zločin počinjen iz mržnje. Pored samih povratnika imamo osobe sa invaliditetom, Rome i pripadnike LGBT populacije kao ugrožene grupe. Međutim nekada se zločin iz mržnje počini i zato što je osoba slabijeg imovinskog stanja. 

 

 

Ivandić Ninković: Svakom zločinu, jedan duži vremenski period, prethodi govor mržnje u zajednici koji se ne sankcioniše. Ukoliko se toleriše takav govor daje se ohrabrenje potencijalnim počiniteljima da krenu u narednu fazu, a to je zločin iz mržnje. Mi smo prilikom posjeta povratničkim zajednicama viđali grafite koji izražavaju mržnju na najvećem stepenu i pozivaju na različita fizička nasilja. Vlasti u tim zajednicama nisu ništa uradile da preveniraju govor mržnje. Postoji tu i dublji problem, jer se ti ljudi koje nazivamo povratnicima nisu nikada uspjeli integrirati u to društvo koje se razlikuje od onoga iz kojeg su oni došli. Tu su možda nametnuti drugačiji uslovi življenja gdje su oni izolovani u svojim zajednicama, i često su one odvojene od ostatka društva. U slučajevima u kojima smo mi radili monitoring suđenja vidjeli smo, iako se to ne može dokazati, u samim načinima na koji su izvedeni napadi da su zločini pažljivo isplanirani, da su se desili na datume vjerskih praznika.  Primijetili smo da su zasjede postavljane na mjestima gdje žrtva ne može pružiti otpor, da je obično žrtva bila sama, ili da su bile dvije osobe. Također, počinitelji bi brzo otišli sa mjesta napada i teško je dokazati bez svjedoka da su određene osobe to uradile. 

 

 

Ivandić Ninković: Ukoliko otvorite mapu zločina iz mržnje i govora mržnje koja postoji na našoj stranici vidjet ćete da je BiH jednako markirana, ali ćete primjetiti više tačkica u nekim zonama. To su upravo povratničke zajednice, odnosno ljudi koji žive u njima su većinski narod u BiH, ali su manjinska zajednica u tom društvu. Zločini se ponavljaju upravo u onim mjestima u kojima se prije toga desio ratni zločin. Razlog tome je što to društvo nije bilo spremno da uđe u procese preispitivanja onoga što se desilo u prošlosti, a uz to nisu ispravno ni sankcionisani ratni zločini. Također tu su i „dvije škole pod jednim krovom“ koje predstavljaju segregaciju, djeca jedne etničke skupine se odagajaju tako da nemaju kontakta sa drugom. Onda je lahko reći da su „oni“ drugačiji i da iz tog „drugačijeg“ proizilazi i otpor prema njima. Poslije tog otpora i nepovjerenja može usijediti i govor mržnje, a tako i zločin iz mržnje. 

 

 

Ivandić Ninković: Nije bilo problema do policijski službenika da uredno sastave zapisnike. Ukoliko je policijski zapisnik ispravno sastavljen, ukoliko postoji uvid u sve činjenice, tada samom tužitelju neće biti teško da - koristeći se tim zapisnikom - traži da se određeno djelo ovkalificira kao zločin počinjen iz mržnje. Nismo do sada imali problema ni s uhićenjem određenih osoba. Zapisnik se koristi na sudu, ali ukoliko žrtva nije znala da u samoj svojoj izjavi navede da je zločin počinjen iz predrasude kasnije će na sudu biti teško to dokazati. Zato mi na radionicama i javnim govorima nastojimo obučiti ljude, koji su u tim zajednicama potencijalne žrtve, i njihove predstavnike, šta je to zločin iz mržnje. Upravo zbog toga da svjedok i žrtva znaju dati izjavu policiji na ispravan način kako bi se ona kasnije mogla koristiti na sudu. Međutim, mi ne želimo da osobe zloupotrebljavaju termin zločina iz mržnje, i da na svaki način nastoje bilo koje krivično djelo okvalificirati kao ovakav zločin. Mi im dajemo upute kada i šta je zločin počinjen iz mržnje. Mislim da je u ovom trenutku policija mnogo manji problem nego čitav pravni sistem koji je malo trom. Postupci traju i do dvije godine, i to materijalno može da izmori žrtvu, jer suđenja se odgađaju zbog nedolaska svjedoka i samog optuženog.