Matrica u školama i strah od šifre

Matrica za rano prepoznavanje indikatora rizika od društveno neprihvatljivog ponašanja učenika, ili samo matrica, je novi alat koji bi školama i njihovim stručnim službama koje prate ponašanje učenika trebao omogućiti da lakše otkriju nasilnike i potencijalne nasilnike kao i žrtve nasilja i potencijalne žrtve i sistemski i ujednačeno prate ponašanje učenika i učenica.

 

Riječ je o tabeli za svakog učenika koja stoji u kabinetu  školskog pedagoga i u koju nastavnici na kraju dana upisuju svoja zapažanja o pojedinim učenicima, ako ih je bilo. U matricu su unaprijed upisani oblici neprihvatljivog ponašanja, a između ostalog: da li redovno donosi domaću zadaću, da li donosi pribor za nastavu, da li ima poteškoća s pažnjom i koncentracijom ili poteškoća u savladavanju nastavnog gradiva, da li na nastavu dolazi uredno ili je zapušteno, ima li na tijelu modrica, žali li se na ponašanje roditelja, da li čupa kosu ili grize nokte, da li loše reaguje kada pogriješi – vrišti ili plače, da li izbjegava kontakt očima, da li djeluje tužno, da li je mišljenja da je sam ili sama kriv ili kriva za sve, da li djeluje usamljeno ili izolirano, ima li poteškoće u komunikaciji sa vršnjacima, da li je sklon ili sklona samopovrjeđivanju, da li odbija skidanje na časovima tjelesnog odgoja, da li pokazuje nelagodu pri fizičkom kontakti, ali i da li je roditelj nekritičan prema ponašanju učenika, da li ne želi da sarađuje sa stručnom službom škole ili ne dolazi na informacije ...   

 

Prema uputstvu za upotrebu matrice učitelj ili razrednik na početku mjeseca, a na osnovu zabilješki u matrici, unosi jednu od tri ocjene: nemam primjedbi (R-0), umjereno odstupanje (R-1) ili značajno odstupanje (R-2) u odnosu na ponašanje uobičajeno za dob djeteta. 

 

''Treba napomenuti da je sasvim legitimno, naravno čak i očekivano, da za većinu djece nema nikakvih upisa i da se matrica ne shvati kao prilika za upisivanje svega i svačeg'', stoji u prezentaciji matrice. Piše i da jednom mjesečno (posljednji petak u tekućem mjesecu) u prostorijama jedne od škola sa područja te općine, ''škola domaćin'' organizuje sastanak stručnih službi osnovnih i srednjih škola sa predstavnicima: stručnih službi ostalih škola, Centra za socijalni rad i Centra za mentalno zdravlje i po potrebi i policije, u cilju razmatranja sumnji na prijavljenje indikatore visokog rizika.

 

Obavljaju se konsultacije za izradu individualnog plana brige za dijete koji se implementira isključivo u školi, bez mogućnosti etiketiranja i diskriminacije, uz potpuno čuvanje tajnosti privatnih podataka. Pomenuti profesionalci garantuju zaštitu tajnosti podataka o djetetu. Zapisnik sa svakog sastanka sačinjava škola domaćin i arhivira ga u svojoj 'Arhivi Matrica'. Matrica za svaku godinu se odlaže u arhivu matrica i čuva do punoljetstva učenika.

 

U timu stručnjaka za izradu matrice radili su eksperti iz oblasti psihologije, pedagogije, socijalnog rada, kriminologije i prava, a jedan od njih, Elmedin Muratbegović, inače profesor profesor na Fakultetu za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije Univerziteta u Sarajevu koji se dugi niz godina bavi problemom vršnjačkog i maloljetničkog nasilja, objašnjava da je svaka škola, uz matricu, dobila etičke smjernice i opis postupka rada s matricom. 

 

''Ovo je program ranog prepoznavanja i zaštite djece od faktora rizika, a nikako instrument kažnjavanja ili dijagnostika. Matirca nije prilika za upisivanje svega i svačega i za većinu djece neće biti nikakvih zabilješki'', pojasnio je Muratbegović.

 

Krajem 2017. godine je u medijima objavljeno da je eksperimentalna primjena matrice u 9 osnovnih i 4 srednje sarajevske škole dovela do toga da je detektovano 432 djece koja bi mogla biti nasilnici, a stručni timovi koji su pratili primjenu matrice su, tako barem tvrde iz stručnog tima koji radi na ovom projektu, sačinili 30 individualnih programa brige za djecu koja su uočena kao posebno rizična. 

 

Analiza podataka iz matrice i izrada individualnih planova brige ukazala je i na nedostatak kadrova. Naime, za kompletnu i sveobuhvatnu izradu i praćenje individualnih planova brige za svako dijete u riziku, potrebni su kompletni stručni timovi u školama u kojima su pedagog, psiholog i socijalni radnik. Takve timove većina škola u Kantonu Sarajevo nema.

 

Goran Čerkez iz Ministarstva zdravstva u Vladi FBiH se boji da je ''u lancu prenosa informacija vjerovatno došlo do pogrešnog tumačenja'' i vjeruje da ''niti jedan roditelj koji voli svoje dijete i koji želi da mu se dijete razvija normalno u sigurnoj sredini, ne bi bio protiv matrica.''

 

''Matrica nije nikakav instrument kojim se djetetu daje bilo kakva šifra ili dijagnoza ili koji će stigmatizirati dijete i nije sredstvo koje će pratiti dijete kroz dalji život, nego instrument koji će omogućiti da se lakše prate poteškoće u učenju, odnosu sa vršnjacima, u odnosu sa nastavnicima, odnos prema problemima ili hiperaktivno ponašanje. Nastavnici upotrebom matrice izražavaju sumnju da dijete ima neki problem, a stručne službe analiziraju, potvrđuju ili odbacuju tu sumnju. Ukoliko se potvrdi sumnja kontaktiraju se roditelj i svo riješavanje problema se odvija u trouglu roditelj- škola-dijete. Informacije o ovome nisu javne,'' pojašnjava Čerkez.

 

Podsjeća da je u vrijeme kada je on bio mlad bilo nemoguće dva puta pobjeći sa nastave ili par puta ne napisati zadaću, a da roditelj ne budu pozvani u školu na  informativni razgovor dok se danas često dešava da roditelji tokom cijele školske godine ne dođu u školu. ''Matrica nije za prepoznavanje negativnosti kod djece, nego eventualnog problema koje dijete iskazuje kroz slabije učenje, nedolazak na nastavu i slično. Dosljednom primjenom matrice možemo prepoznati talentiranu djecu, ali i nastavnika čije predavanje nije atraktivno za dijecu kao i potrebu da dijete uključimo u sport ili neku sekciju'', pojašnjava Čerkez. 

 

No, među onima koji nemaju puno povjerenje u ovaj projekat je aktivistkinja Svjetlana Nedimović koja upozorava da matrica, između ostalog, nije dovoljno precizirala verbalno nasilje, pa tako nije prepoznala verbalne manifestacije netolerancije ili netrpeljivosti kao što bi bile izjave: ''nož, žica, Srebrenica'', 'Srbe na vrbe, ''ubij ustašu!'', ''ubij pedera!'', ''udri je šakom da sluša'', ''smrdljivi Cigani'', ''mater ti je bijedna sluškinja'' i slično dok je pojam «samopovrjeđivanje» raščlanjen na grickanje noktiju, čupanje kose i slično.

 

Ni roditelji nisu zadovoljni, pa jedni pitaju da li će ''i profesori i učitelji donijeti papire od psihijatra i neuropsihijatra da su sposobni ocjenjivat djecu na taj način'' ili ''da li to znači da će dijete sada dobiti neku šifru'' ili ''zašto od roditelja nije tražena saglasnost za taj oblik ocjenjivanja djece''; ''da li je neko razmišljao o tome da ima nastavnika koji na osnovu simpatija ili antipatija ili predrasuda ocjenjuju djecu''; ''neprihvatljivo je da bilo koje dijete bude 'obilježeno' i izdvojeno iz društva zbog bezazlenih navika''; ili ... 

 

''Ova matrica će biti velika eksperimentalna greška koja može da proizvede velike posljedice po djecu koja će dobiti 'šifru' od nekoga ko nije kompetentan da procijeni psihološki profil djeteta. Takođe to ne mogu uraditi ni psiholozi koji su često zaposleni po stranačkim linijama u školama, bez ikakvog znanja i kompetencija. Ne treba nama nikakva matrica, dovoljno bi bilo da škole poštuju odavno usvojeni Protokol o postupanju u slučaju nasilja u školama, ali Protokol je u većini škola mrtvo slovo na papiru. Ovo je projekat za koji je neko uzeo pare, a djeca ovdje mogu biti samo kolateralna šteta'', kaže Merima Spahić, jedna od inicijatora obilježavanja Međunarodnog dana prevencije međuvršnjačkog nasilja u školama poznatijeg kao "Dan ružičastih majica". 

 

Jedna roditeljka objašnjava da je na roditeljskom sastanku u razredu u koji ide njeno dijete ''razrednica nevješto predstavila matricu'', pa kako roditeljima nije znala objasniti šta je matrica, za šta služi, ko će raditi analizu podataka, ko će nakon te analize raditi sa djecom za koju se ispostavi da imaju određene poteškoće i slično, no druga kaže da su ''iz iste situacije izašli tako što su zatražili da im školski pedagog odgovori na sva pitanja''.

 

Član Kantonalnog udruženja Vijeća roditelja Admir Katica smatra da je primjena matrice u školama dobrodošla. 

 

''To je vrijedan instrument koji će pravilnom primjenom u velikoj mjeri utjecati na sprječavanje vršnjačkog nasilja. Mi podržavamo matricu, mislimo da su je radile stručne osobe, da je to kvalitetan sadržaj i da je sada samo pitanje pravilne implementacije od nastavnika, pedagoga... Primjenom matrice neće biti nikakvog etiketiranja djece i sve će se rješavati na relaciji dijete - roditelj – škola'', tvrdi Katica i naglašava da je otpor prema matrici rezultat nedovoljne informisanosti i pogrešne prezentacije.

 

Prema dostupnim informacijama neki nastavnici se dogovaraju da izbjegavaju obaveze vezane za matricu jer im je to, kako kažu, ''samo dodatni posao'', a profesorica u jednoj sarajevskoj osnovnoj školi, Emira Kršlak, smatra da se roditelji, zapravo, boje ''šifre'', a ne razumiju da je ovo sistem ''bolje spriječiti, nego liječiti''.

 

''Veliko nepovjerenje prema nastavnom osoblju mi je malo neumjesno, kao i pitanje 'ko je stručan da ocijeni ponašanje djeteta'. Pa valjda su završili škole i fakultete da bi dobro radili svoj posao. S druge strane, kako je moguće da nastavno osoblje nije upoznato sa matricom i da je pogrešno tumači, odnosno prezentuje? Sve je vrlo jasno i jednostavno, ali je jedino istina da će nastavnici imati puno više obaveza i posla. Čudno je da se niko ne pita zašto u odjeljenju ima veliki broj učenika, veliki broj časova, novih predmeta i slično jer su sve to razlozi zbog kojih je često teško pratiti rad svakog učenika. Uz to - djeca sa poteškoćama u razvoju nemaju asistente, a uključeni su u redovan proces nastave. To su problemi na koje treba reagovati, a za matrice ne treba brinuti'', kaže Kršlak.

 

Sam Muratbegović je s početkom drugog polugodišta u školskoj 2017/18 školskoj godini i početkom pilot-projekta u svom školama na području kantona Sarajevo priznao da se desila ''slabost u sistemu''.

 

''Mi smo na oficijelni način, vrlo precizno, testirali matricu u 13 škola u KS i ona perfektno funkcioniše. Međutim, kada se proširio krug na totalni uzorak u KS, pokazalo se zaista da postoje slabosti u sistemu. Hoću da vjerujem da je manjina nastavnika zloupotrijebila svoju funkciju i prepadala djecu šiframa ili dijagnozama", kaže Muratbegović. 

 

Iz tima za izradu matrice najavljuju da bi od naredne školske godine ovaj alat mogao postati dio sistemskog rješenja problema vezanih za međuvršnjačko nasilje, a ministar obrazovanja u Vladi kantona Sarajevo Elvir Kazazović najavljuje moguće izmjene matrice do početka naredne školske godine, ukoliko se za to pokaže potreba. Prema podacima iz ovog Ministarstva, u projekat je uključen i Pedagoški zavodom RS i grad Banja Luka, a istovjetni pilot projekat je u toku i u Istočnom Sarajevu.