Slijepa i slabovidna djeca trebaju udžbenike u nastavi

U Tuzlanskom kantonu (TK) 42 slijepa i slabovidna učenika pohađa nastavu u osnovnim i srednjim školama. Za razliku od njihovih vršnjaka koji vide, oni nemaju udžbenika u pristupačnim formatima. Time je neravnopravan i diskriminisan  sam položaj učenika sa oštećenjem vida u pogledu pristupa obrazovanju, ali i razvijanja njihovog potencijala. 

 

S ciljem stvaranja kvalitetnijih uslova za obrazovanje učenika sa oštećenjem vida, Udruženje građana oštećenog vida tokom diskusije je ukazalo na osnovni cilj projekta – jednak pristup udžbenicima za sve učenike. Projekat bi trebao biti realizovan početkom naredne školske godine, odnosno u septembru ove godine.

 

Predsjednica Udruženja građana oštećenog vida Tuzla, Tifa Tučić, je kazala da su već zatražene određene mjere od Kantonalne Vlade i Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta TK i da se čeka na njihovu realizaciju.

 

- Udruženje je predložilo mjeru da Ministarstvo obrazovanja TK da instrukcije školama, da učenici sa oštećenjem vida koriste laptop kao nastavno sredstvo. – rekla je Tučić i dodala da je – druga mjera da Vlada TK da instrukcije izdavačima da ustupe udžbenike u elektronskoj formi. -

 

Dok se čeka na realizaciju ovih mjera, učenicima sa oštećenjem vida čitaju drugi, najčešće roditelji. Učenici sa manjim stepenom oštećenja vida ulažu najveći napor kako bi uspjeli nešto izvući iz standardnih udžbenika, što svakako nije dobro za njihovo zdravlje, jer se vid može pogoršati.

 

Da bi uvođenje elektronskih udžbenika u nastavu pomoglo slijepim i slabovidnim učenicima, ali i njihovim roditeljima potvrdila je Zineta Altumbabić, predstavnica roditelja djece sa oštećenjem vida iz Tuzle.

 

- Elektronski udžbenici bi za mene značili kraj dugogodišnje borbe, jer sam do sada sama prilagođavala udžbenike djetetu, svih trinaest godina. Bilo je tu nekih pomaka u školi, ali to nije bilo ni blizu dovoljnoga. - rekla je Altumbabić.

 

Uvođenje elektronskih udžbenika u nastavu bi značilo sistemsko rješenje za svu djecu kojoj će ovakav oblik nastave nažalost u budućnosti biti neophodan. 

 

 

Amela Teskeredžić, profesorica Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta u Tuzli je istakla da od zavisnosti stepena oštećenja vida zavise i potrebe učenika, te da je potrebno uvođenje stručnog lica u nastavu. 

 

- Ne treba svako dijete iste potrebe. Mi imamo školovane volontere koji su spremni raditi, ali naši volonteri ne mogu ući u škole. – rekla je Teskeredžić.

 

Potrebni su stručni konsultanti koji će obići takvu djecu kako bi se utvrdile određene potrebe. Visokoslabovidna djeca ne koriste Brajevo pismo i njihove potrebe u nastavi su znatno veće. Obično im je potrebna pomoć drugog lica. Slabovidni sami sebi prilagođavaju programe, odnosno tekst, veličinu fonta, pa čak i boje podloge praveći odgovarajući kontrast.

 

Ministar za rad, socijalnu politiku i povratak, Zoran Jovanović je istakao da se u posljednja dva mjeseca dao poseban značaj za rješenje ovog problema. 

 

- Vlada je usvojila informaciju Ministarstva za rad i  socijalnu politiku i povratak i zaključila da se prihvata informacija i zadužuje Ministarstvo za rad i socijalnu politiku i Ministarstvo nauke, obrazovanja, kulture i sporta da do kraja implementiraju ova projekat. – naglasio je ministar Jovanović.

 

Predstavnici Kantonalne vlade, nevladinih organizacija za slijepe i slabovidne osobe i izdavači knjiga su postigli dogovor da se udžbenici prilagode individualnim potrebama ove populacije.

 

Postignut je dogovor sa predstavnicima Vlade TK, Udruženja građana oštećenog vida i izdavačkom kućom NAM iz Tuzle da udžbenici trebaju biti prilagođeni individualnim potrebama ovih učenika. To bi znatno olaškalo rad u nastavi i omogućilo napredak u obrazovanju.

 

Za prevazilaženje problema nepristupačnosti udžbenika za učenike sa oštećenjem vida i one koji ne mogu čitati standardni tisak, učesnici okruglog stola su zaključili da je pored elektronskih udžbenika i korištenja laptopa na nastavi, potreban stručni konsultant koji će utvrditi induvidualne potrebe svakog djeteta sa ovim problemima, ali i uvođenje asistenta u nastavu za one učenike kojima je asistent potreban. 

 

Ovi zahtjevi će biti predstavljeni i Vladi TK, ali i Ministarstvu nauke, obrazovanja, kulture i sporta.

 

 

Postoji niz domaćih i međunarodnih pravnih dokumenata koji propisuju  jednaka prava na čitanje svih osoba koji ne mogu koristiti standardni tisak. 

 

Sporazumom iz Marakeša (Maroko) naglasak je na proizvodnji što više pristupačnih knjiga kojom se prihvata izmjena Zakona o autorskom pravu koja dozvoljava proizvodnju knjiga u pristupačnom formatu bez traženja dozvole od vlasnika, bez promjene sadržaja djela. Druga važna odredba ovog Sporazuma je dijeljenje pristupačnih knjiga preko granica čime se izbjegava rasipanje resursa.

 

Jednaka prava koja su im pravno osigurana  Univerzalnom deklaracijom o ljudskim pravima, Konvencijom o pravima djeteta, Pravima djece i osoba sa invaliditetom, Sporazumom iz Marakeša, ali i Zakonima o osnovnom odgoju i obrazovanju u okviru Ustava BiH. Učenici sa oštećenim vidom bi, zajedno sa svojim roditeljima i profesorima, trebali dočekati konkretna rješenja u septembru ove godine što bi ujedno smanjilo i diskriminaciju prema ovim učenicima.

 

„Jednak pristup udžbenicima za učenike sa oštećenjem vida“ se realizuje u okviru Koalicije „Jednakost za sve“ u saradnji sa USAID-om i Fondom otvoreno društvo BiH.