U BiH samo 6 visokoobrazovanih gluhih i nagluhih osoba

Jasmina Smajić, diplomirana je ekonomistica sa 98-postotnim oštećenjem sluha. Trenutno je zaposlena u Udruženju gluhih Kantona Sarajevo gdje obavlja računovodstvene poslove. Jasmina je jedna od samo šest visokoobrazovanih gluhih i nagluhih osoba u Bosni i Hercegovini, podaci su Saveza gluhih i nagluhih osoba BiH. Iako je završila Ekonomski fakultet u Sarajevu, Jasmina kaže da to nije bilo nimalo lako nije mogla pratiti predavanja.

- Zbog visoke temperature kao dijete sam zadobila oštećenje sluha. U osnovnoj školi pojedini su se nastavnici protivili što idem u redovnu školu. Željeli su me poslati u Centar za govornu i slušnu rehabilitaciju. Ipak, do toga nije došlo. Bilo mi vrlo teško, ali sam uspjela. Kada sam krenula u srednju školu postala sam malo buntovna. Željela sam da imam redovno obrazovanje, jer to zaslužujem. Tu mi je bio jedan bolji period i profesori su imali više razumijevanja. Završila sam srednju školu s odličnim uspjehom i upisala Ekonomski fakultet. Na fakultetu nikom nisam govorila za svoj hendikep, jer nisam željela nikakvo sažaljenje. To je hendikep koji se ne vidi i tek kada dođem na ispit profesori vide da nešto nije u redu - priča Jasmina.

Zatvorena vrata za zaposlenje

Prema njenim riječima, najviše problema imala je na predavanjima.

- Veliki je amfiteatar i nisam mogla pratiti predavanja. Morala sam se snalaziti na sve načine. Teško mi je bilo, jer nisam imala tumača i trebalo mi je duplo više vremena za spremanje ispita. Nakon završetka fakulteta za posao sam aplicirala u brojnim firmama, ali mi nisu htjeli primiti. Prolazila sam na konkursima, ali kada sam im priznala da imam hendikep odbijali su me. Sada radim u Udruženju gluhih KS, jer oni zapošljavaju takve osobe - kaže Jasmina.

Samo četiri gluhe i nagluhe osobe trenutno pohađaju fakultete u Kantonu Sarajevo

U Bosni i Hercegovini osim šest gluhih osoba koje su završile neki od fakulteta, samo u Kantonu Sarajevo trenutno četiri osobe školuju se na visokoškolskim ustanovama. Iako imaju jaku želju za učenjem, ove osobe susreću se s nizom problema u sticanju svoga znanja. Prije svega, to se odnosi na nemogućnost praćenja nastave jer, kako kažu, profesori ili ne znaju da su na predavanjima prisutne osobe s oštećenjima sluha ili nemaju obzira prema njima.

Jasminka Proho, tumač znakovnog jezika i referent za finansijsko-računovodstvene poslove u Udruženju gluhih KS kaže da gluhe osobe studiraju zahvaljujući samo svojoj i upornosti roditelja.

- Oni nemaju tumača znakovnog jezika na predavanjima. Pate se čitajući s usana ili traže od kolega da im daju zabilješke s predavanja. Obično ih je sramota reći da imaju oštećenja sluha, jer ne žele sažaljenje. Smatraju da će im profesori olakšati polaganje ispita, a oni to nikako ne žele. Ove osobe su na fakultetima manjina i moraju se konstantno boriti za svoja prava. Nikada nisu imali tumače znakovnog jezika i moraju raditi duplo više, pa samim tim i njihovo znanje je duplo više - kaže Proho.

Prema njenim riječima, gluhe osobe samo žele jednake mogućnosti koje će im olakšati obrazovanje.

- Ako su upisale fakultete, ne traže da im neko poklanja ocjene. Oni se žele osjetiti vrijedni članovi ovog društva, žele nešto stvoriti vlastitim zalaganjem i trudom. Međutim, kako im obezbijediti te mogućnosti? Pa, ako im je potreban tumač ili neko ko će im bilježiti predavanja profesora, zašto im ne bi platili asistenta - pita Proho.

Zakon o upotrebi znakovnog jezka usvojen, ali se ne implementira

Zakon o upotrebi znakovnog jezika BiH usvojen je još 2009., a u Kantonu Sarajevo godinu poslije. Ipak, na njegovu implementaciju još se čeka. Prema ovom Zakonu, takvi studenti mogu angažirati tumača znakovnog jezika. Međutim, postavlja se pitanje ko će finansirati tumača?

- U Zakonu stoji da institucija, odnosno fakultet plaća tumača znakovnog jezika koji će im pomagati. Ali, od toga za sada nema ništa. Glavni izgovor im je da trenutno ima važnijih stvari - kaže Proho.

Ekonomska kriza razlog što fakulteti ne plaćaju tumače

Generalni sekretar Saveza gluhih i nagluhih osoba BiH, Alen Popović kaže da gluha osoba koja hoće na fakultet po zakonu ima pravo na tumača što u mnogome olakšava školovanje.

- Zakon je mrtvo slovo na papiru. Oni koji bi trebali implementirati ovaj zakon govore da te osobe stavljaju u prvu klupe kako bi lakše čitali s usana profesora. Međutim, gluhe osobe s usana mogu pročitati samo 50 posto izgovorenog. Mi kucamo na sva vrata kako se krenulo u implementaciju zakona i olakšalo školovanje ovim osobama, ali su ona uvijek zatvorena. Uvijek imaju neko opravdanje. Trenutno su ekonomska kriza i recesija glavni razlog što se ništa ne poduzima po ovom pitanju. Nema dovoljno političke volje ni sluha za ove ljude - ističe Popović.

Gluhe i nagluhe osobe najčešće su moleri, stolari, krojači...

On naglašava da se ove osobe susreću s diskriminacijom i nakon završetka fakulteta, odnosno prilikom pokušaja pronalaska posla.

- Sve osobe koje su završile fakultet rade ili pri udruženjima ili imaju svoj privatni biznis. Nema ni jedne osobe da radi u državno službi. Kada se jave na konkurs poslodavac vidi da imaju oštećenja sluha i tu se priča završava. Nažalost, kod nas još nije svijest probuđena da ti ljudi mogu jako dobro raditi posao za koji su stručne. Još jedan je problem koji treba istaći, a to je sistem sistem obrazovanja. Gluhe osobe ograničene su u svom obrazovanju na zanate kao što su moleri, stolari, krojači itd. Samo rijetki uspiju ići dalje, što potvrđuje i podatak da je vrlo mali broj visokoobrazovanih osoba s oštećenjem sluha. I sistem obrazovanja treba mijenjati i olakšati obrazovanje ovim ljudima - naglašava Popović.

On kaže da bi Savez uskoro trebao krenuti u realizaciju sastanaka s predstavnicima ministarstava obrazovanja na svim nivoima kako bi vidjeli šta se može učiniti u promijeni sistem obrazovanja.

- Već dugo vremena šaljemo dopise minitarstvima po ovom pitanju, ali znate kako to ide. Kažu nam da je problem evidentiran i tu se priča završava. Sada imamo nagovještaje da bi se nešto moglo pokrenuti s mrtve tačke – kaže Popović.