Praktični mobing u stvarnom životu

Prema podacima iz izvještaja Ombudsmena za ljudska prava u BiH, postoji više preporuka izdatih nakon prepoznatih slučajeva mobinga koje nisu ispoštovane. Razlozi za to su različiti, od sudskih presuda koje ne prepoznaju mobing do posredovanja pretpostavljenih između počinioca i žrtve mobinga.

 

Samo u 2014. ombudsmeni su reagovali na 69 slučajeva mobinga od čega četiri preporuke nisu ispoštovane. Ranijih godina je, takođe, bilo neispoštovanih preporuka i to u različitim oblicima organizacija, od osnovnih škola do međunarodnih institucija.   

 

Osnovna škola "Miladije" jedan je od tih slučajeva. Direktor područne škole "Solana", Zijad Delić, tvrdi da, bez obzira na nalaz ombudsmena, mobinga nije ni bilo.

 

''Pojedine osobe koje su loše radile svoj posao su se žalile ombudsmenima i oni su dali direktive za dalje ponašanje, ali sam i ja dao svoje viđenje problema i ombudsmeni su kasnije shvatili o čemu se radi. Naime jedna bibliotekarka nije željela da radi osam, nego šest sati, jer, kako je rekla, ne stiže da završi neke privatne stvari. Tražila je i stručno mišljenje iz ministarstva i oni su rekli da mora raditi osam sati, ali da direktor može odrediti od kada do kada. Sugerisao sam joj da sama odabere vrijeme u kojem će raditi, međutim nije pristala na to", kaže Delić.

 

Direktor ove škole objašnjava kako je, zatim, i on ombudsmenima iznio svoje viđenje problema.

 

"Oni se, kada su provjeravali navode te naše uposlenice, meni nisu ni obraćali da provjere njene tvrdnje, nego su samo nju saslušali i onda su pisali Školskom odboru. Mi smo to sve raspravili, i na Školskom odboru i s ombudsmenima, i oni su rekli da sam ja u pravu.  Nije to lako bilo jer smo zbog nezadovoljstva te jedne uposlenice imali veoma loše odnose u kolektivu i ja sam radio na tome da to popravimo jer ovo je škola i mi smo ljudi koju učimo djecu", objašnjava direktor škole.

 

U Asocijaciji Pariz Sarajevo Europe – Centar Andre Malraux u Sarajevu kažu da je njihov predmet završio na sudu i da je sve završeno tako što je tužba odbačena, jer je utrvđeno da mobinga nije bilo.

 

''Sud je donio takozvano procesno rješenje kojim je odbacio tužbu jer je našao da tužba nije blagovremena. Sud se, za razliku od ombdusmena, nije upuštao u meritum pravne stvari. Ali, prema našem mišljenju, sve i da se upustio - utvrdio bi da mobinga nije ni bilo zbog toga što između tužiteljice i tuženih nije postojao gotovo nikakav kontakt, naročito ne svakodnevni'', objašnjavaju u advokatskom uredu Marić koji je zastupao Asocijaciju PSE – Centar AM.

 

Preporuku ombudsmena u vezi sa mobingom prošlih godina nisu ispoštovali ni u opštini Pale Prača.

 

''Riječ o jednoj uposlenici koja je bila primljena na šest mjeseci preko Agencije za državnu službu u BiH i da ju je, nakon šest mjeseci, pomoćnik načelnika ocijenio negativno zbog čega joj u tom trenutku ugovor nije produžen, a ona je tvrdila da je to pogrešna ocjena. Ona se žalila na odluku o otkazu  i ponovo je primljena na posao. Zaista ne znam u čemu se manifestovao mobing u njenom slučaju'', kaže glasnogovornik Jasmin Ferhatović. 

 

No ta "negativno ocijenjena uposlenica", Mediha Divović tvrdi da je pomoćnik načelnika provodio mobing, da je ona bila žrtva i da je od ombudsmena dobila preporuku na osnovu koje je htjela ići na sud i tužiti Opštinu, ali da se u cijeli slučaj uključio načelnik.

 

''Proživjela sam pakao koji nikome ne bih poželjela, ne želim ni da se sjećam ni da govorim o tome, ali na moju sreću načelnik Asim Zec se uključio i ja ne znam šta je on rekao tom pomoćniku, ali mislim da ga je smjestio gdje treba jer se on umirio. Kasnije sam primljena u stalni radni odnos, čak sam i unaprijeđena'', kaže Divović.  

 

U Zavodu zdravstvenog osiguranja ZE-DO kantona, u ambulanti Centar u Zenici ne znaju na koga se odnosila preporuka ombudsmena za sprječavanje i zaustavljanje  mobinga.

 

''Bio je slučaj jedne uposlenice koja je tokom bolovanja koristila nakandu za prevoz i donosila doznake iz ambulante koja nije njena matična, kojoj dakle ne pripada, to bi mogao biti taj slučaj, ali to je davno završeno'', kažu u ovoj ambulanti.  

 

Preporuke ombudsmena u vezi sa mobingom nisu ispoštovane ni u RTVFBiH, Međunarodnoj zračnoj luci i aerodromu Mostar, Univerzitetskom kliničkom centru u Sarajevu, Ministarstvu pravde u Vladi FBiH, Osnovnoj školi "Safvet beg Bašagić" u Sarajevu, te u Domu "Rada Vranješević" u Banjaluci. 

 

Prema Zakonu o zabrani diskriminacije u BiH "mobing je oblik nefizičkog uznemiravanja na radnom mjestu koji podrazumijeva ponavljanje radnji koje imaju ponižavajući efekat na žrtvu čija je svrha ili posljedica degradacija radnih uslova ili profesionalnog statusa zaposlenog", no praksa pokazuje da sudovi u BiH mobing često ne prepoznaju kao oblik diskriminacije.

 

Gotovo sve žrtve mobinga ili oni koji misle da to jesu obraćaju se prvo Instituciji ombudsmena za ljudska prava u BiH i rijetkim nevladnim organizacijama koje pružaju besplatnu pravnu pomoć, no ombudsmeni nemaju nikakve izvršne nadležnosti, nego samo mogu izdati preporuku koja nije obavezujuća. 

 

Vaša prava u BiH često zastupaju žrtve mobinga i nisu zadovoljni  ponašanjem sudova jer nemaju niti jedan predmet koji je završen u periodu od šest mjeseci. 

 

"Sudovi ne razumiju žrtve mobinga i teško ili gotovo nikako se ne odlučuju da se stave u njihov položaj. Predmeti traju dugo, sudovi traže nalaze vještaka koji bi eksplicitno rekli da žrtva mobinga ima te i te probleme, a to često prolazi iz same prijave i na sve to imamo problem da uposlenici koji su posmatrači mobinga ne žele da svjedoče, jer se plaše za svoj posao. Mi već pet godina imamo predmet u kom zastupamo desetak radnika koji su žrtve mobinga i za pet godina se nismo makli daleko od početka", kaže Emir Prcanović, direktor Vaših prava u BiH. 

 

Ombudsmeni pripremaju i poseban izvještaj o prisutnosti mobinga u BiH. Trenutno se vodi rasprava o tome da li je mobing moguć samo u okviru radnih odnosa i da li ga treba vezati isključivo uz Zakon o radu ili mobinga ima i u drugim sferama života.

 

"Moje mišljenje je da je to mnogo šira pojava i da se može desiti i u obrazovanju i u svim sferama života gdje se dešavaju procesi gdje neke osobe mogu koristiti moć i uticaj na druge ograničavajući njihova prava, verbalno ili fizički ili na neki drugi način. Mobing treba zadržati u Zakonu o zabrani diskriminacije u BiH, ali ga treba i daleko detaljnije razraditi u entitetskim zakonima o radu", kaže ombudsmenka Jasminka Džumhur, i objašnjava razliku između mobinga i uznemiravanja.

 

"Velika je razlika između mobinga i uznemiravanja, jer uznemiravanje je često jedna radnja ili postupak prema uposleniku, a mobing traje, ima učestalost, periodičnost ili ponavljanje radnje i može da traje samo tri dana ili mjesecima i da proizvede katastrofalne posljedice. Svaki slučaj mobinga je individualan za sebe i moramo ga staviti u uslove u kojima se desio."

 

Svaki slučaj mobinga nosi svoje posljedice – od loših odnosa u kolektivu, o kojima govori direktror OŠ "Miladije", Zijad Delić, do ličnih frustracija o kojima priča Mediha Divović.

 

''Hvala vam što pišete o ovom problemu. Mobing koji sam ja trpila je u jednom trenutku prijetio da mi uništi život i ne želim toga više ni da se sjećam, ali hvala novinarima i aktivistima civilnog društva što uopšte žele da govore i pišu o ovom jer ljudi moraju znati šta je to i moraju znati prepoznati nasilje i mobing da bi mogli da se štite od njih'',  kaže Mediha Divović iz opštine Pale Prača.