Me postojisarav – samostalna izložba Selme Selman
Izložba je rezultat višemjesečnog rada sa kustosicom Jasminom Tumbas i predstavlja ciklus radova posvećenih multigeneracijskim traumama, opstanku, te problemima osoba bez državljanstva.
"Pored toga, radovi koji će se pojaviti na izložbi sačinjeni su od više medija i postavljaju pitanje odnosa između majke i kćerke", objašnjava Selman.
Javnosti je ova mlada umjetnica posebno poznata zbog svog romskog porijekla, odakle, kako sama kaže, crpi ogromnu inspiraciju. Ipak, smatra da je njen umjetnički koncept, ono što bi trebalo doći u prvi plan, a ne, nužno, njeno pripadanje jednoj manjini.
"Ja nikad neću moći, niti želim, da pobjegnem od svoga identiteta, tako da je ono stalno prisutna tematika mojih radova. Ali jako je važno pričati o konceptu koji ja koristim u svojim radovim. Ljudi bi trebali biti više zaintresovani za način na koji ja govorim o problemu kroz umjetnost. Moja umjetnost je oružje koje koristim da bih skrenula pozornost na probleme u kojima se nalazimo danas. Moji radovi govore o identitetu, pripadnosti, i rasizmu prema jednoj od najvećih etničkih manjina u Evropi."
Selman ističe da je problem prihvatanja drugačijeg prisutan na isti način u Bosni i Hercegovini i u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje danas živi.
"Što se tiče situacije Roma, isti je problem i u Americi samo što to nije doslovno prikazano. Problem Afroamerikanaca i Roma - Gypsys je doslovno jednak. Svi se dive talentu koji ovaj narod ima, ali se, nažalost, ovi ljudu doživljavaju kao objekti."
Izložbu "Me postojisarav – Postojim – I exist" publika će imati priliku vidjeti od 4. do 25. marta u Buffalu, a nakon nje, 24-godišnja umjetnica najavljuje i postavke u Beču, Kosovu i u nekoliko gradova u Hrvatskoj.
O povratku u BiH, Selman još uvijek nije razmišljala, jer kaže da svakako nikada nije imala svoj dom.
"Moje tijelo i duša nikad nisu prihvatili jedno mjesto kao bazu za doživotno ostajanje. Ne znam gdje ću sutra biti, ali za sada sam tu. Uglavnom, dobro sam, desi se pokoji loš dan jer ne bi bilo normalno da sam uvijek sretna. Prvo zbog današnje situacije u kojoj se svi nalazimo gdje je nemoguće biti sretan ako se tamo neka zemlja bombarduje. Ipak smo mi ljudi empatični. Poslije mastera planiram upisati doktorske studije, ali još uvijek nisam sigurna gdje. Imam još mnogo vremena da razmišljam o tome."