Neophodno je da se autujemo zarad slobode

“Sam trenutak gdje sam odlučila progovoriti desio se kao niz nakupljenih trenutaka gdje više nisam mogla šutjeti. Nije bilo lako, naravno, odrastajući u sredini u kojoj živimo, prije svega spoznati sebe u tom smislu, i trebalo je puno hrabrosti da se pređe linija tišine. Srećom, moja mama kojoj sam neizmjerno zahvalna, na autanje je reagirala fenomenalno, salvom smijeha i rečenicom: Misliš ti da ja to nisam znala?”

 

LGBT osobe tokom cijelog svog života prolaze kroz procese otkrivanja svoje seksualne orijentacije i/ili rodnog identiteta. Tokom upoznavanja novih ljudi i ulazaka u različite odnose, dođe do trenutaka u kom seksualna orijentacija, bila ona strejt, gej, biseksulana i bilo koja druga, dođe do izražaja. U tom pogledu jako su bitna iskustva, emocije i reagovanja koja se doživljavaju tokom svakog autovanja jer upravo ona utiču na život i ponašanje LGBT osoba.

 

“Mislim da se uopće riječima ne može opisati koliko je to utjecalo na mene u pozitivnom smislu, iz onog početnog stadija tišine postala sam osoba koja barem može da pravi izbor kad da govori o tome i kome, a kad ne. Osjećala sam se podržanom i slobodnom da nastavim da se otkrivam. Mama je uvijek nastojala da bude pažljiva u pitanjima, u rječniku koji je koristila, jer realno, trebalo je još neko vrijeme nakon autanja da mi postane udobno govoriti o tome.”

 

Nera smatra da je komunikacija veoma važna, da razgovor i roditeljima pomaže u razumijevanju njihove djece, jer kao i kod većine, tako i kod roditelja prisutno je mnogo neznanja.

 

“Sa 17-18 godina, kad je već vrijeme došlo da se priča o seksu došla mi je sa rečenicom kako bi ona voljela da mi može nešto reći, ali da o tome ništa ne zna, i da je spremna da čuje o tome od mene. Ne kažem da u mojoj porodici nije bilo neodgovorenih pitanja, ili nekih teških situacija i tema kroz koje smo prošli razgovarajući. Vjerujem da je komunikacija najvažnija jer nikad se ne zna gdje možeš naići na podršku.” 

 

Nije rijetkost da čujemo da do autovanja često dolazi nakon dugih priprema sa samim sobom, jačanja i građenja različitih scenarija kako bi to moglo izgledati. Naravno da LGBT osobe kada se već odluče s nekim podijeliti svoju seksualnu orijentaciju i/ili rodni identitet, žele da naiđu na razumijevanje i podršku. 

 

“Proces autanja nije došao iz vedra neba, milion puta ranije sam ispitivala teren, razgovarala o tim temama. Željela sam sebe bolje upoznati, a to je nemoguće bez ogledala koje će te posavjetovati, tako da sam presretna što je moj proces koji još uvijek traje, u početku naišao na ogromnu količinu razumijevanja.”

 

“Što se tiče ostalih, pri čemu mislim na 3 sestre i brata, njima sam rekla 2 godine kasnije. Nisam se bojala kako će bilo ko reagirati, jer se o tome već dosta govorilo u mojoj porodici, ali sam trebala taj period da istražim na koji način sve funkcionira i kako se moj seksualni identitet uklapa u sve ostale dijelove mene”, nastvalja priču naša sagovornica. 

 

S jedne strane, autovanjem LGBT osobe oslobađaju jedan dio sebe, postaju rastetećenije. S druge strane, tim činom hrabrosti postaju i ranjivije, budući da živimo u društvu koje je još uvijek jako homofobično i gdje je društveno prihvatljivo sve ono što je heteronormativno. Zbog toga su reakcije na koje nailaze u porodici, među prijateljima/cama i radnim kolegama/icama jako bitne. 

 

“Reakcija sestara je bila kao i mamina, sa bratom je bilo malo poteškoća, jer nije nikad htio razgovarati o tome, do danas. Iako nikad nije htio dopustit sebi da bolje razumije, to ga ne sprečava da i moja djevojka dobije pozivnicu na ručak s njegovom ženom, koji on sprema.”

 

Razgovor, pa i na ovaj način putem otkrivanja ličnih priča u medijima, je veoma bitan kako za opštu javnost, da se bolje upoznaju sa procesima koje LGBT osobe prolaze, tako i za LGBT osobe, pogotovo one koje još uvijek nisu dovoljno ojačane da se autuju.

 

“Mislim da je moj primjer ohrabrujući, i da je vrlo važno pokušati naći zajednički jezik sa najbližim ljudima koji nas okružuju. Ne kažem da je to lako, naprotiv, proces kojima mi otkrivamo sebe, pa se onda otkrivamo najbližima, pa zatim društvu, uz to konstantno se mijenjajući je izuzetno težak. Ali je neophodno, zarad slobode, da se autujemo, jer samo na taj način se društvena svijest može promijeniti. Svakako je teško živjeti pod supresijom i sopstvenom i društvenom.”