Nisu svi ljudi jednaki – pred Bogom i Ustavom
“… Svatko ima pravo na svoju vjeru i svoju bogomolju, odnosno svoje svetinje, ali to život usložnjava do neslućenih razmjera.” (Moj zemljopis 8, A. Markotić i M. Markotić, Znanje; Mostar, 2005)
Nakon teksta o stereotipima o rodu/spolu u školskim udžbenicima, portal Diskriminacija.ba donosi članak o negativnim stereotipima u udžbenicima nacionalne grupe predmeta i vjeronauke. Nenaklonjenost multikulturalnom društvu, podržavanje dominantnih stereotipa, nacionalno-romantičarska retorika, odlomci birani po ideološkim a ne nastavnim kriterijima, isticanje ugroženosti, poticanje pripadnosti vlastitoj religiji na način da se pripadnost drugoj tretira kao zabluda ili greška, neravnomjerna zastupljenost manjinskih skupina, tretiranje različitosti kao problema – neke su od negativnih karakteristika sadržaja udžbenika nacionalne grupe predmeta (maternji jezik, geografija/zemljopis i historija/istorija/povijest), te vjeronauke.
Restriktivno trokonfesionalno obrazovanje
Bosna i Hercegovina, stav je sociologinje Zlatiborke Popov-Momčinović, funkcionira kao restriktivno trokonfesionalno društvo, što se u kontekstu obrazovnog sistema odražava plasiranjem stereotipnih slika o pripadnicima drugih konfesija. Način na koji većinske zajednice posmatraju manjinske – kroz udžbenike – nije neutralan, smatra Popov-Momčinović.
Zlatiborka Popov-Momčinović: "Kroz ove sadržaje se potura teza da je nemoralno, nepristojno, ne verovati u Boga"
“One posmatraju određene zajednice sa pozicije svoje verske dogme, pa će se reći da je, naprimer – moja religija najbolja i ja sa tog stanovišta posmatram neku drugu religiju, i na taj način stvaram predstavu da nisu svi ljudi jednaki – pred Bogom ili Ustavom, svejedno, već je tako na neki način prirodno da je neko diskriminisan i u nepovoljnom položaju... Imamo primer u pravoslavnim udžbenicima da se čitav protestantizam, kao jedna grana u kršćanstvu koja je nestala sa reformama Martina Luthera, maltene imenuje kao neka opasna sekta, što nije tačno. Reč je obliku hrišćanstva, koji je potpuno legitiman i kojem pripada 600 miliona ljudi na svetu.”
Ona tvrdi da način na koji su vjerske zajednice pristupale Kulturi religija, kao predmetu, ilustrira da one, nažalost, i dalje podupiru različite diskriminacijske aspekte: “Niko nije obavezan da veruje ili ne, da bude praktikant ili ne, međutim, kroz ove sadržaje predmeta iz veronauke se potura teza da je nemoralno, nepristojno, ne verovati u Boga, ne obavljati verske obrede. Ateizam se, jednostrano, tumači kao perverzan pogled na svet, što, naravno, stavlja ljude koji se tako deklarišu u nezavidnu društvenu poziciju, gde oni mogu biti lako diskriminisani.” U udžbenicima se, objašnjava Popov-Momčinović, navodi da su ateisti nemoralni ljudi, otpadnici, oni koji žive u mraku neznanja, za koje se trebamo moliti da se vrate na pravi put, te dodaje: “Na primjer, u jednom udžbeniku piše ‘Bez Boga se ne odgaja dobre ljude’, što je tipično stereotipan prikaz, koji ne odgovara duhu modernog već više srednjevekovnog društva.”
Iskreni prijatelj ne zove se Spasoje?!
Ahmet Alibašić, profesor na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu, podsjeća da su u toku procesa revizije vjeronaučnih udžbenika 2002. godine evidentirani određeni neprimjereni sadržaji, te navodi neke od njih: “Na primjer, u jednom udžbeniku islamske vjeronauke djeca su podučavana da se zahvale Bogu što se ne zovu Spasoje. Navedeno je i da samo muslimani mogu biti iskreni prijatelji, ili, u jednom udžbeniku je bila slika djeteta koje čita knjigu, a puška je naslonjena na zid pored njega. Drugi udžbenik pripisivao je Isusu netačnu izjavu. S druge strane, jedan pravoslavni vjeronaučni udžbenik je umjesto riječi ‘islam’ koristio pogrdni termin ‘muhamedanizam’.”
Ahmet Alibašić: "U jednom udžbeniku je bila slika djeteta koje čita knjigu, a puška je naslonjena na zid pored njega"
Alibašić objašnjava da je islam opisivan kao fatalistička religija, te navodi još primjera: “Navedeno je da je islam kršćansku ljubav prema Bogu zamijenio strahom od Boga. Dalje se poticala svijest o potrebi osvete Kosova, a na jednom mjestu je navedeno da su muslimani pekli žive ljude na ražnju, sjekirama i maljevima ih prebijali, lomili im kosti i još na razne druge načine mučili. Opet, jedan drugi udžbenik za sedmi razred je ponavljao navode o islamskom fatalizmu. To su samo neki od primjera neprimjerenih sadržaja, koje smo u procesu revizije ustanovili i ja ne mogu potvrditi da su svi uklonjeni iz novih izdanja, ali se nadam da većina njih jeste. Znam pouzdano za udžbenike islamske vjeronauke da su ovi sporni sadržaji uklonjeni”, kaže Alibašić.
“Školsko gradivo ukupno uzevši, prema nekim uvidima, nema izbalansiran odnos prema religijskim sadržajima i vrijednostima. Primjerice, religijska baština se nerijetko koristi za uspostavu ili potvrdu određenih stereotipa koji odražavaju kulturni ili duhovni identitet većinske društvene etno-konfesionalne zajednice”, ističe teolog Marko-Antonio Brkić. Prema njegovom mišljenju, diskriminacija koja uključuje religiju ili ju zloupotrebljava, naročito u školskom gradivu, problem je koji će, zasigurno, biti aktuelan i u budućnosti.
Tokom 2006. Fond Otvoreno društvo BiH i Agencija proMENTE proveli su istraživanje na osnovu koga je objavljena publikacija Obrazovanje u BiH: Čemu učimo djecu, koja sadrži opsežnu analizu 145 udžbenika za učenike osnovih i srednjih škola u BiH. Navodimo neke primjere iz udžbenika, koji su preuzeti iz pomenute publikacije.
"Srbe je on dijelio na Srbe 'tri zakona' (tri vjere): Srbi grčkog zakona (tj. Srbi pravoslavci), Srbi rimskoga zakona (tj. Srbi katolici, koji govore štokavski), Srbi turskog zakona (tj. Srbi muhamedanci)." (Srpski jezik i kultura izražavanja za 9. razred osnovne škole, Kovčević i Savić, Zavod za udžbenike; Istočno Sarajevo, 2005)
"Muhamedovo učenje izloženo je u Kuranu – islamskoj svetoj knjizi. Kuran je za muslimanske vjernike istovremeno i zbornik vjerskih obreda i zakona. Muhamed je propovijedao sveti rat. Zaklinjem se onim u čijim se rukama nalazi Muhamedova duša, svaki koji krene protiv neprijatelja i iz ljubavi prema Alahu pogine u borbi ući će u raj, propovijedao je Muhamed. Kuran propisuje borbu sve dok ne bude druge vjere osim ove u Alaha. Držeći se ovih poruka, Arabljani su poslije Muhamedove smrti krenuli u osvajanja." (Istorija za 7. razred osnovne škole, R. Mihaljčić, Zavod za udžbenike; Istočno Sarajevo, 2005)
"Po dolasku Kallaya na mjesto vrhovnog upravitelja BiH, austro-ugarska uprava pokušava stvoriti bosansku naciju i bosanski jezik, da bi suzbila političke zahtjeve Hrvata i Srba, koji već imaju formiranu nacionalnu svijest, i ujedno spriječila osvješćivanje muslimana. Dakle, pokušalo se od već formirane srpske i hrvatske nacije stvoriti zajedno sa muslimanima bosansku naciju. Naravno, ovakva neprirodna politička akcija morala je doživjeti neuspjeh." (Povijest za III razred gimnazije, Jurković, Mijatović, Mirošević i Macan, Školska naklada Mostar i Školska knjiga Zagreb; Mostar, 2005)
"Područja na kojima se dodiruju različite kulturne i civilizacijske sredine najčešće su područja nepovjerenja i sukoba." (Geografija 4, udžbenik za IV razred gimnazije, Madžar i Kichl, Školska naklada Mostar i Školska knjiga Zagreb; Mostar, 2001)
"Oni Hrvati koji su i dalje ostali u BiH bili su izloženi najgorim represalijama. Zbog svega toga nije ni čudo što je dio katolika prelazio na islam ili pravoslavlje i, što je još veći dio iselio iz BiH. Zapravo, čudo je da su se katolici uopšte uspjeli održati u BiH."
(Povijest za III razred gimnazije, Jurković, Mijatović, Mirošević i Macan, Školska naklada Mostar i Školska knjiga Zagreb; Mostar, 2005)
"Povratak prognanih teško se ostvaruje. Društvenu, pa i kulturnu stvarnost Bosne i Hercegovine karakteriziraju i različite vjere. Srbi su pravoslavci, Bošnjaci muslimani, Hrvati katolici, a ima i drugih konfesija." (Geografija za II razred gimnazije, Friganović, Sić, Matas i Madžar, Školska naklada Mostar i Školska knjiga Zagreb; Mostar, 2001)
"Neki narodi su shvatili post kao samomučenje ne jedući ništa duže vrijeme (budisti), drugi su sve jeli, izostavljajući samo meso i masti životinjskog porijekla (kršćani). Islamski post je jedini savršeni post i samo od takvog posta ima pune koristi." (Vjeronauka za 6. razred osnovne škole, M. Čatović, El Kalem; Sarajevo, 2003)
"Vjera u Boga je uslov sreće i spasenja. Čovjek bez vjere je sličan lađi bez kompasa. I kao što lađa bez kompasa ne može sigurno da plovi željenom pristaništu, tako i čovjek bez vjere ne može dostignuti tiho pristanište spasenja. Gubitak vjere je najveća nesreća za čovjeka. Taj grijeh protiv vjere zove se ateizam ili bezboštvo. Ovaj grijeh je veliki i neoprostiv a njega mogu kod čovjeka prouzrokovati razne okolnosti kao, npr. rđavo vaspitanje, zli primjeri u mladosti, jednostrana i površna učenost." (Pravoslavna vjeronauka za 9. razred osnovne škole, S. Vrhovac, Katihetski odbor; Banja Luka, 2004)
"Ateizam znači bezboštvo, dakle odgajanje bez Boga. Tvrde da je to izraz napretka. Iz iskustva najnovijih događanja znamo da se bez Boga i protiv Boga ne odgaja plemenite ljude, a vrlo često se odgaja takve koji su stvorili Ošiviecim." (S Kristom u život, vjeronaučni udžbenik za 8. razred osnovne škole, Skupina autora, Kršćanska sadašnjost; Zagreb-Sarajevo, 2005)
"Zato su muslimani poznati kao blag narod, koji prašta i koji svoju ljutnju brzo savlada." (Vjeronauka za 6. razred osnovne škole, M. Čatović, El Kalem; Sarajevo, 2003)
"Kosovska etika, izražena u narodnim pjesmama, smatra se i danas najvišim dometom moralne svijesti jednog naroda, utkane u bol za izgubljenom državom koju treba vaskrsnuti oslobađanjem Kosova i svih srpskih zemalja…" (Pravoslavna vjeronauka za 7. razred osnovne škole, N. Pajić, Katihetski odbor; Banja Luka, 2005)
"Jedan filozof, gledajući vjernike kako izlaze iz džamije, priznao je da je vjernicima najlakše - oni uvijek znaju kojim će putem krenuti, dok filozofi čitav život traže svoj put i na kraju, kada ga nađu, vide da su unatoč svemu pogriješili." (Vjeronauka za 7. razred osnovne škole, Omerdić i Kalajdžisalihović, El Kalem; Sarajevo, 2005)
"U “modernom svijetu” ljudi žive godinama jedni do drugih u istoj zgradi, a ne poznaju se. To je navika uvezena sa bezbožničkoga Zapada. Rezultat takvog ponašanja je depresija, najrasprotranjenija bolest na Zapadu. Ona najčešće proizilazi iz osjećaja usamljenosti i bespomoćnosti. Usamljenost i bespomoćnost idu jedno uz drugo. U svijetu gdje žive muslimani ovakve bolesti skoro da nema, a samoubistva su rijetka..." (Vjeronauka za 6. razred osnovne škole, M. Čatović, El Kalem; Sarajevo, 2003)
"Čovjek se spasava samo vjerom, dobra djela nisu potrebna." (Pravoslavna vjeronauka za 8. razred osnovne škole, V. Stojanović, Katihetski odbor, Banja Luka, 2005)
"Korijen satanista jeste u samom Satani. Stručnjaci za ovu oblast dijele satanističke sekte po porijeklu na tri dijela, i to: u hrišćansko-judejskoj tradiciji, u islamu, u vjerskoj tradiciji Istoka." (Pravoslavna vjeronauka za 7. razred osnovne škole, N. Pajić, Katihetski odbor; Banja Luka, 2005)
