Mobing: zašto se to događa meni?
„On me je i dalje držao za kragnu kao vreću, otvorio vrata, izbacio me van ograde firme. Ja sam se okrenuo, tu sam samo vidio šaku, pao sam niz strmu ulicu, dočekao se na potpornom zidu, pogledao gore prema njemu... Onda je udarao par puta šakama, nogama po meni“, prisjeća se Vedad Dizdarević 12. januara 2007., kada ga je fizički napao kreativni direktor marketinške kuće Via Media, Berin Tuzlić.
Rasječena donja usna i polomljeni zub evidentirane su povrede u nalazu specijaliste KCUS-a. Dizdarević je postao žrtvom Tuzlića samo zato što se, nakon kritiziranja njegovog i rada ostalih kolega – reklamnog spota za važnog klijenta – odvažio kazati: “Berine, ti si kao kreativni direktor trebao biti prisutan tokom cijelog tog procesa, ipak smo pet dana radili“.
Brutalnom fizičkom napadu, tokom dva-tri mjeseca, koliko je radio u privatnoj firmi Via Media, prethodio je mobbing, kaže Dizdarević. „Bilo je dana, vjerovatno zavisno od njegovog raspoloženja, kad on priđe radniku koji nešto zabrlja i kaže mu (...): „Nemojte da sad svi plavi odete kući!“ Iako je dan poslije inicidenta dobio otkaz, intervencijom Inspekcije za rad otkaz je prolongiran do isteka bolovanja. Dizdarević je, ipak, odlučio svoja prava potražiti sudskim putem. Na žalost, zbog neagilnosti ili inertnosti u bh. pravosuđu, gotovo godinu dana advokati su se sastajali na ročištima. Vedad Dizdarević, pak, vlastitim svjedočenjem želio je ohrabriti žrtve mobbinga da se suprostave psihičkom, ali i fizičkom zlostavljanju.
Zakonom protiv mobbinga
Član 4. Zakona o zabrani diskriminacije definiše mobing kao oblik nefizičkog uznemiravanja na radnom mjestu koji podrazumijeva ponavljanje radnji, koje imaju ponižavajući efekat na žrtvu čija je svrha ili posljedica degradacija radnih uslova ili profesionalnog statusa zaposlenog.
Institucija Ombudsmena BiH je samo tokom 2011. godine registrovala 29 predmeta koji se odnose na mobing. Osobe koje tvrde da su žrtve mobinga, uglavnom su žene, navodi se iz Institucije Ombudsmana. Također, tokom prvih osam mjeseci 2011. Savezu sindikata RS obratilo se 54 radnika sa pritužbama u vezi sa mobingom. Dvoje radnika su pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci podnijeli su tužbu, i postupak je u toku. Anica Ramić, predsjednica Udruženja građana RS-a Stop mobbing, navodi da se Udruženju od osnivanja obratilo 198 radnika iz BiH (Banje Luke,Prijedora,Gradiške, Zvornika, Gacka,Trebinja, Nevesinja, Bijeljine, Mostara, Istočnog Sarajeva, Brčkog, Sarajeva, Kaknja, Zenice i Mostara).
Helsinški komitet za ljudska prava je od 2006. godine primio 1.005 žalbi za diskriminaciju i mobing. „Već i tada su nam se obraćale, naročito su to bile žene, koje su nailazile na probleme na poslu u smislu raznih vrsta uznemiravanja, među koje je spadalo i seksualno“, tvrdi Vera Jovanović, predsjednica HKLP. „Imamo, naprimjer, seksualno uznemiravanje (slučaj S. K., 2010.) zaposlenice Ministarstva sigurnosti BiH, koje je vršio njen neposredni rukovodilac i protiv njega je nadležno ministarstvo pokrenulo disciplinski postupak, ali je podnositeljica prijave odustala od vođenje postupka, navodno zbog lošeg zdravstvenog stanja. Žrtve se, u pravilu, zbog posljedica ne odlučuju da prijavljuju mobbing.“
Tokom devet mjeseci 2011. tužilaštvo Kantona Sarajevo primilo je tri krivične prijave koje su kvalificirane kao krivično djelo zlostavljanje u obavljanju službe (Člana 182. KZFBiH), zatim donesene su dvije naredbe o provođenju istrage i podignuta jedna optužnica pred nadležnim sudom. Prema Krivičnom zakonu FBiH „krivično djelo zlostavljanja u obavljanju službe“ postoji u slučaju kada službena osoba drugog zlostavlja, nanosi mu teže tjelesne ili duševne patnje, zastrašuje ga ili vrijeđa, pri čemu zakon za navedeno krivično djelo propisuje kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca do pet godina.“
Šta se dešava sa ovim slučajevima?
Slučaj Vedada Dizdarevića zaključen je nagodbom na Općinskom sudu u Sarajevu. Na savjet advokata, Dizdarević je prihvatio odštetu od 1.000 KM. Nastavak suđenja i ponovna vještačenja iziskivala bi i nove troškove, a on je samo želio raditi. Berin Tuzlić, kao ni direktorica firme Via Media Vesna Beganović, koja je, među ostalim uposlenicima posvjedočila napadu na mladog dizajnera, nisu izdvojili niti „60 sekundi“ za razgovor sa nama, onoliko vremena koliko je Tuzlić ponudio Dizdareviću da odnese stvari, koje mu pripadaju.
Bivša asistentica na jednom od fakulteta Univerziteta u Sarajevu nije tražila pravnu pomoć. Na matičnom fakultetu predstavnici akademske zajednice oglušili su na njezine primjedbe o uznemiravanju kojem je bila izložena godinu dana. “Sadržaji koji su nisu bili u vezi sa opisom mog radnog mjesta bili su uglavnom predmet ponižavanja mene kao osobe i ugrožavanje moga dostojanstva, ako ga je uopće tokom tog perioda i bilo. Kao primjer navodim pokušaje nasilnog ljubljenja, dodirivanja koljena, verbalnih ucjena, prijedloga poput onog kako ja “kao žensko mogu lako napredovati u karijeri...", komentiranje moga oblačenja i davanje uputstava kako treba da se oblačim, omalovažavanje zbog raznih stvari poput toga da sam "jadna jer nemam auto" i "da sam nesposobna jer ne mogu odjednom prenijeti 20-ak knjiga iz jednog u drugi kabinet" (nego to činim iz dva puta!?) pa "šepam dok nosim projektor", zabranu da pričam sa ostalim kolegama/icama”, dio je ispovijesti magistrice koja je jedino rješenje vidjela u otkazu. “Usljed svega navedenog i nenavedenog, postalo je nemoguće raditi.”
No, iz Helsinškog komiteta navode i primjer B.P., bivše uposlenice jedne poznatije banke u BiH, a čiji je slučaj okončan na sudu u njenu korist. „Ona je bila opterećena preobimnim poslom, dakle, mimo Ugovora o radu. I njeno radno vrijeme nije više bilo osam sati, nego je bilo 12-13, dakle, ona je ostajala duže, a nisu je plaćali“, kaže Branka Inić iz Helsinškog komiteta. To je trajalo mjesecima, da bi kulminiralo kada je uposlenica sklopila brak sa čovjekom druge nacionalnosti. Tada joj je rečeno: „Puno si nas obrukala, ovo nisi smjela uraditi“, i počelo je još veće maltretiranje. „Prvo smo se obratili direktoru, međutim on je osporavao mobing. Krenuli smo u sudski postupak, koji se okončao priznanjem banke da je bilo mobinga i poravnjanjem.“ B.P. je ponuđeno da se vrati na posao, što je ona odbila.
Ne ide mi se na posao ...
Riječ mobbing ima korijen u engleskim riječima “mob” (agresivna rulja) i “mobbish” (neotesan, prostački, grub), a prvi put je korišten u kontekstu istraživanja Konrada Lorenza za opis grupnog ponašanja životinja protiv jednog člana njihove zajednice. U psihologiji se taj pojam javlja tokom 80-ih godina, kada ga švedski psiholog Heinz Leymann definira kao napad na kvalitet života i radno okruženje, socijalne kontakte, ugled, mogućnost izražavanja i zdravlje. Švedska je, zapravo, bila prva zemlja koja je 1993. usvojila zakon kojim se zabranjuje uznemiravanje ili viktimizacija na poslu. Mobbing se u stručnoj literaturi naziva i povredom ljudskih prava i integriteta, koji šteti fizičkom, psihološkom i sociološkom zdravlju. Karakterizira ga dugotrajno psihološko uznemiravanje, koje traje sedmicama, mjesecima a u nekim slučajevima i godinama.
Anica Ramić, predsjednica Udruženja građana RS-a Stop mobbing, objašnjava da se kod žrtava mobbinga u prvoj fazi javlja samookrivljavanje - ''ne razumijem zašto se to događa meni'' - i osamljenost. Zbog učestalosti i dugog trajanja, mobing dovodi žrtvu u stanje mentalne, psihosomatske i socijalne patnje. Ukoliko se ne reaguje, žrtva postaje pasivna i gubi samopoštovanje, što može voditi i ka samoubistvu. Bosanskohercegovačko društvo još nije dovoljno razvilo svijest, a ni mehanizme sprečavanja mobbinga, smatra Ramić. Ona navodi podatak da 28 posto zaposlenih u EU tvrdi da im posao izaziva stres i negativno utječe na zdravstveno stanje.
Prema mišljenju psihologinje Dženane Kuluglija, mobing je forma ponašanja koju poslodavac, ili osoba koja ima moć u kolektivu, koristi da bi uposlenika kao ličnost obezvrijedio, a time i njegova prava kao radnika. Sukob sa pretpostavljenim često izaziva prekovremeni rad i njegovo nepriznavanje, izostanak pohvala, malicioznost u svakodnevnoj komunikaciji, uplitanje u privatni život glede načina odijevanja ili ponašanja. U svojoj praksi, imala je 2 slučaja mobinga. „ U oba su okidač bili panični napadi, koji su došli kao posljedica dugoročnog stresa na poslu“, priča Dženana i dodaje „dugo su trpile, doživjele stanje visoke napetosti i anksioznosti, poteškoća sa želucem i nesigurnost ... Onda je odlazak na posao postao veliko mučenje - boli želudac, boli glava - i intenzivna misao: ne ide mi se na posao.“ Osjećaj nezadovoljstva i bespomoćnosti, plač, gubitak apetita, povišen krvni pritisak, srčana aritmija, slabljenje imuniteta, bijes, nesanica, povećan osjećaj straha, zloupotreba alkohola… sve su to odgovori organizma na mobbing.
Goran Stanković iz Saveza sindikata RS-a, smatra da je veliki problem strah od gubitka posla, tako da i mnogi zaposleni koji su u sitauciji mobinga, „šute i trpe’’ iz egzistencijalnih razloga. U Sindikat svakodnevno pristižu pritužbe radnika zbog mobinga, ali kada dodje do toga da se pokušaju zaštititi prava radnika, onda niko o tome ne želi pričati javno. Najčešće se kao primjeri mobinga navodi davanje ponižavajućih poslova, stalne kontrole i kritike od radnih kolega i pretpostavljenih, nedozvoljavanje korištenja godišnjeg odmora, neodobravanje odmora kada to radnik želi, nemogućnost da radnik ode na bolovanje, nepozivanje na sastanke, pretrpavanje radnim obavezama ili situacije u kojima radnik dolazi na posao, a nema nikakvih obaveza, odnosno ne daju mu se nikakvi radni zadaci.
„Mobing se nastoji vezati samo uz radnu sredinu, što nije kao takvo utvrđeno nijednim međunarodnim standardom, pa nije ni Zakonom o diskriminaciji u BiH, ali njegova specifičnost jeste učestalost, što znači da mora postojati kontinuitet u odnosu između žrtve i onoga ko vrši mobbing“, kaže Jasminka Džumhur, ombudsman za ljudska prava u BiH. Džumhur napominje da je najčešće riječ o radnopravnom statusu ili sistemu obrazovanja (odnos učenik –nastavnik), ali da se fenomen mobbinga može odnositi i na sistem zdravstvene zaštite.
Ko me može zaštiti?
U Odjelu za ljudske resurse firme Posao.ba, koja se, između ostalog, bavi i radnopravnim odnosima i zapošljavanjem u BiH kaže da svoje klijente ohrabruju da im se obraćaju sa različitim pitanjima, pa i u vezi sa mobingom. „Ta pitanja se najčešće odnose na to da li bi se to ponašanje moglo definisati kao mobbing, šta vi mislite, da li sam ja žrtva mobbinga, kako da se izvučem iz ovoga, da li postoji ijedna institucija u BiH koja bi me mogla zaštititi?“
Žrtve mobinga se mogu se obratiti sindikatu, Instituciji ombudsmena, nevladinim organizacijama koje pružaju besplatnu pravnu pomoć, kao i inspektorima rada. U prevenciji mobinga bi, prema psihologinji Kuluglija, mogli pomoći i odjeli za ljudske resurse u kojima bi psiholozi sudjelovali u procjeni rada uposlenika, pomogli bi u prevenciji mobinga. Ona kaže da stres na poslu, koji traje godinama, odnosno poslodavac koji ne učini napor da zaštiti osoblje od radnih „ neugodnosti“ može da preraste u mobing. Upravo zato osjećanje zaštićenosti i brige za radnike važan je zadatak za svakog poslodavca.
U svakom slučaju, najgora je šutnja. Specifičnost mobinga je u tome što ne prolazi sam od sebe, a ima razorne posljedice za stabilnost i zdravlje osobe. A to dvoje su, ipak, najbitniji u životu.
