Mašta od gline i keramike
'Mogu li vam pokazati slona od plastelina? To sam ja radio. Mi smo pravili i zmijice, Luce i ja...' pokazuje nam Stefan Karač, polaznik Keramičke radionice Zavoda za specijalno obrazovanje i odgoj djece “Mjedenica”.
Stefan i njegova prijateljica Lucija Maličević, učenici trećeg razreda, ekipu portala Diskriminacija.ba dočekuju kao mali kustosi svoje galerije, pokazujući s ushićenjem mnoštvo unikatnih radova, izloženih na policama duž zidova radionice: figure, zdjele, vaze i čaše raznolikog kolorita, formi i dezena, zidne satove, svijećnjake, okvire za fotografije ... Istovremeno rade na novim predmetima. 'Žutom bojom sada farbam vazu', objašnjava Stefan, a Lucija, sa iznimnom energijom i prednošću, kistom nanosi slojeve crvene boje, oživljavajući na taj način omiljenu junakinju iz svijeta dječije književnosti – Pipi Dugu Čarapu. 'Blanka, hoću li još jednom preći kosu?', obraća se Blanki Krajišnik, nastavnici likovnog odgoja i kiparici, koja ove mlade umjetnike i umjetnice bodri i usmjerava, podstičući njihovu imaginaciju i kreativnost.
Kreativnost bez stega
Blankine radionice posjećuje 44-oro učenika i učenica, koji u Zavod dolaze iz cijele BiH. Prvo iskustvo rada sa djecom u Zavodu za Blanku Krajišnik bilo je, kako kaže, čarobno: ''Oni su ostavili tako snažan utisak na mene, da sam se na prvi pogled zaljubila u njihovu pozitivnu energiju, u tu jednostavnost, iskrenost... Njihova kreativnost je bez stega, oni su otvoreni, slobodni, ne plaše se isprobati. Imaju neke grčeve, svjesni su svojih ograničenja, međutim, ako ih ohrabrite, oni rado eksperimentišu.''
Sa djecom je od 2009. godine. Vodi radionice keramike, a radili su i na mozaicima. ''Imamo puno savršenih mozaika, a jedan ogroman sto poklonili smo Općoj bolnici Abdulah Nakaš, jer je cjelokupan tim te bolnice uvijek na raspolaganju našoj djeci.'' Blanka naglašava da je keramika bila pravi izbor, jer upotreba gline ima ne samo terapeutski značaj, već djeci pomaže da se uče timskom radu, brizi o sebi i prostoru u kome rade, a kroz likovnu formu upoznaju boje, kontraste, mase i plohe. ''Najljepše od svega je što su ubeđeni da se igraju, dok zapravo uče'', kaže ona. Modeliranje je, između ostalog, korisno za razvijanje fine i grube motorike šake, a u drugoj, naprednijoj fazi radit će se na osposobljavanju djece za rad na električnom kolu. Vedra lica i neiscrpan zanos, sa kojim djeca pristupaju svakoj pojedinoj kuglici, komadu gline ili boji, zaista pokazuju koliko uživaju u tome što rade.
Pomjeranje granica
Pedagogica Zumreta Jelina smatra da su od velike važnosti vježbe zapažanja i koncentracije, jer je jedan od učestalijih problema sa kojima se suočavaju u radu sa djecom upravo rasutost pažnje.
' Tokom radionice, dijete se lakše skoncentriše, jer je motivisano da radi i sudjeluje u procesu', kaže Jelina. Starija djeca provedu i do dva časa u kontinuitetu. Blanka navodi primjer učenika koji je prvi put, naizgled nevoljko, došao u radionicu, te uspio zadržati pažnju samo pet do sedam minuta. 'U početku je to bio maksimum, operemo ruke i vraćamo se. Sada je to već jedan čas i može da radi u grupi, tako da je to ona lijepa strana – da se sa našom djecom, zaista, mnogo toga može postići i da uvijek mogu nadograđivati znanje, pomjerati vlastite granice i ići ka svom maksimumu, individualno.'
Cilj uprave Zavoda je da keramička radionica vremenom postane samoodrživa, odnosno da se dječiji radovi prikazuju na izložbama i prodaju. 'Zamisao je da to budu upotrebni predmeti, što bi se najbolje prodavalo. Na koncu, želimo pokazati da djeca mogu napraviti, zaista, lijepe stvari. Imamo, naprimjer, šolje koje su funkcionalne, idealne za kafu ili čaj!' Prikupljena sredstva isključivo bi se koristila za nabavku neophodnog materijala. Ali ono što je najbitnije je da dijete izađe iz škole sa konkretnom vještinom. ''Sanel (13) je, naprimjer, tek došao i treba da se uvede u rad sa glinom, da nauči na koji se način oblikuje cjelina – dodavanjem i sl. Isprva se izrađuju kuglice, zmijice, pomoću kojih se gradi cjelina, a poslije je to rješavanje malo komplikovanijih likovnih problema, recimo, reljefa – plitkih i dubokih, ili tekstura, do, naravno, slobodnih tema – da djeca prave ono što žele, što je njihovo nadahnuće. To nikada ne treba sputavati, jer sve se zasniva na tome, ali poenta je da shvate mogućnosti gline i keramike', objašnjava Blanka Krajišnik.
'On već pokazuje smisao, odnosno osjećaj za modelovanje – za tu treću dimenziju. Lucija ima odličnu moć zapažanja, motorički je jaka i ona je već u stanju da se izrazi maksimalno. Radim sa njom na način da sagleda cjelinu i potičem njenu individualnost, da tačno zna ako nešto želi, na koji način će to da i uradi', ističe Krajišnik, dodajući da se nada da će do sljedeće godine, upravo sa Lucijom, početi rad na električnom kolu. ''Na stranu slova, brojevi –sa ovom radionicom, sa ovim zanatom, daje im se nešto što će im u životu zaista pomoći'', kaže Blanka Krajišnik.
