Ko želi da bude majka?
U Bosni i Hercegovini ne postoji propis koji na jedinstven način regulira ostvarivanje prava po osnovu trudnoće, poroda i njege djeteta, tvrde u Udruženju Vesta. Visine porodiljskih naknada razlikuju se od kantona do kantona, jer se zakonske stope za isplatu naknade, shodno kantonalnim propisima, kreću od 50 – 90 % od prosječne plaće.
Naknada se, stoga, isplaćuje iz budžeta kantona. U kantonima koji nemaju adekvatne propise kojima je ova oblast regulirana, porodilje uopće nemaju naknade. U nezavidnom položaju su nezaposlene porodilje, koje zakonom propisana prava, u sklopu socijalne zaštite, ostvaruju samo u ograničenom obimu.
Porodiljska naknada sa biroa nedovoljna za pelene
Naida Podžo, sa ugovorom na određeno vrijeme, radila je 2007. godine kao profesorica u jednoj od sarajevskih srednjih škola. “Kada sam bila trudna sa prvom djevojčicom, u devetom mjesecu sam ostala bez posla. Nisu mi htjeli produžiti ugovor… Nije to bilo do škole, zakon me nije štitio da, kao žena koja je u drugom stanju, nastavim da radim. Dobila sam otkaz samo zato što sam trudna…”, prisjeća se Naida. Po prestanku radnog odnosa, prijavljuje se na biro. “Ako si zaposlena, imaš tri puta veću porodiljsku naknadu, a ako nisi, ostaješ na onih 114 KM sa biroa, što nije bilo dovoljno ni za pelene.’’
Još jedna od sagovornica portala Diskriminacija.ba, čiji je identitet poznat redakciji, negativno iskustvo doživjela je tokom nepune dvije godine rada u jednoj od sarajevskih osnovnih škola. “Nisam smjela da idem na porodiljsko odsustvo, iako me zakonski sljeduje 21 dan uoči poroda. Radila sam u produženom boravku, sa 38-ero djece, uzrasta šest do 10 godina , a u posljednje vrijeme u drugoj smjeni, od 11-17h. I taj dan, pred porod, radila sam puno radno vrijeme. Navečer sam otišla u bolnicu…” Iste večeri, krajem aprila 2007. godine, naša sagovornica rodila je prvo dijete. No, ugovor na određeno vrijeme, koji je posjedovala, isticao je krajem juna. “Tražila sam da mi se ugovor produži radi porodiljske naknade, da bih imala 460 KM, a ne 120, koliko porodilje koje su prijavljene na birou imaju, ali mi to nisu odobrili. Direktorica nije htjela ni da čuje za to. Rekla je: ‘Ne, ugovor se prekida.’”
Trudnoća se planira prema ugovorima o radu
Slikarica Adrijana Todorović-Panjeta mišljenja je da mlade majke ne diskriminira isključivo poslodavac, već postojeći sistem. “Kada se porodiš, moraš se vratiti nakon mjesec-dva, četiri, ukoliko radiš na određeno vrijeme, kao što se meni desilo. Radiš na određeno i augustu ti ističe ugovor. U septembru imaš bebu od četiri mjeseca, izlazi novi konkurs, ti se, jednostavno, moraš prijaviti…”
Njen ugovor je tada, 2008. godine, ipak, produžen. Međutim, to je podrazumijevalo i preuranjeno razdvajanje od djeteta. “Danas žene planiraju trudnoću, ali ne prema tome da li to u tom momentu, zaista, žele ili ne, odnosno da li je vrijeme u odnosu na prvo dijete i sl. Trudnoća se, zapravo, planira prema ugovoru. Ja sam, recimo, rodila prvo dijete kada sam imala ugovor na određeno vrijeme i nisam htjela roditi drugo, dok ne budem imala ugovor na neodređeno… Sve je podređeno ugovorima i ne možeš biti majka kada želiš, nego kada možeš, što, zaista, zavisi od posla.’’
Adrijana Todorović - Panjeta: žene danas planiraju trudnoću prema ugovoru o radu
U Udruženja Vesta smatraju da neadekvatna i nesistematski riješena podrška porodiljama utiče i na trend rađanja u kasnijoj dobi te navode podatak bosanskohercegovačkih klinika, da se sve veći broj žena na prvu trudnoću odlučuju nakon tridesete godine života.
Naknada umjesto plaće ženi-majci u radnom odnosu regulirana je Zakonom o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice sa djecom i iznosi 60% od njene prosječne plaće ostvarene u periodu od šest mjesci prije porođaja. Taj iznos ne može biti manji od najniže plaće za zaposlenike u skladu sa propisima Vlade Federacije BiH, tvrde u Ministarstvu za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice Kantona Sarajevo.
Visina naknade utvrđuje se za svaki mjesec, te se na neto iznos, koji je u aprilu 2013. iznosio 449 KM, uplaćuju i doprinosi za penziono i zdravstveno osiguranje, te osiguranje od nezaposlenosti u iznosu od 60% (270 KM). U dopisu resornog ministarstva, koji je upućen portalu Diskriminacija.ba, navodi se da nisu u mogućnosti govoriti o primjerima diskriminacije majki porodilja, jer ne raspolažu tim podacima. Također je istaknuto da navedeni zakoni na isti način tretiraju porodilje, bez obzira gdje su one zaposlene (?!)
Poslodavci su me gledali kao buduću trudnicu
Opće poznata je činjenica, kažu u Udruženju Vesta, da u Bosni i Hercegovini žena koja je u drugom stanju ne može naći posao. Poslodavac će, prema riječima Alema Sinanovića, uraditi sve da budućoj majci daju otkaz, ili da je navedu da sama to uradi. “Također, buduća majka pri intervjuu za posao ne smije otkriti da je trudna ili čak da planira djecu narednih godina, što je nonsens!’’
Alem Sinanović, Udruženje VESTA
Slično iskustvo doživjela je Naida Podžo. “Prilikom jednog od ranijih intervjua za posao, poslodavac me je počeo uslovljavati da se odgađa porod, djeca, porodica… Odgovorila sam da ja to planiram sa svojim suprugom, a ne sa poslodavcem”, kaže Naida, koja je 2012. godine rodila drugo dijete. U međuvremenu, pronašla je novi posao, potpisala ugovor na neodređeno vrijeme, te je na porodiljskom odsustvu, u trajanju od 12 mjeseci.
“Tretman majki-porodilja, prema mojim saznanjima, nije se mijenjao, barem ne u pozitivnom smislu, jer sada, evo, imamo dodatne teškoće sa prikupljanjem dokumentacije za ostvarivanje prava na porodiljnu naknade zbog problema sa dobijanjem jedinstvenog matičnog broja novorođenčadi”, riječi su mlade majke Martine Čavara, koja prinovu u porodici očekuje za nekoliko mjeseci.
Već po završenom studiju Fakulteta političkih nauka u Sarajevu, Martina se, pokušavajući pronaći posao, suočila sa diskriminacijom. “Dešavalo se da me na razgovorima za posao potencijalni poslodavci okarakteriziraju kao buduću trudnicu, jer sam bila “svježe” udata. Nisu se ustručavali da mi postavljaju pitanja u vezi sa mojim bračnim životom, a ne mojim radnim sposobnostima, tako da sam do trudnoće ostala nezaposlena…”
Budući da je već bila registrirana na birou za zapošljavanje, Martina je, nakon poroda krajem 2009. godine, stekla pravo na naknadu za porodilje u iznosu od 120 KM mjesečno. “To nije dostatno za potrebe novorođenčeta, ali je od pomoći, pogotovo ako se osvrnemo na druge kantone, u kojima uopće nema naknade za porodilje”, kaže Martina.
Porodilje u FBiH u nepovoljnijem položaju
U Agenciji za ravnopravnost spolova BiH ukazuju na činjenicu da u Federaciji BiH pitanje naknade za vrijeme trajanja porodiljskog odsustva nije regulirano na zadovoljavajući način. Sanja Dakić iz Agencije objašnjava da je entitetski zakon koji regulira ovu oblast okvirni zakon, dok je utvrđivanje visine naknade u nadležnosti kantona. I pored preporuka, kantoni nisu usaglasili propise kada su naknade u pitanju.
U Republici Srpskoj, pitanje ostvarivanja prava žene na porodiljsko odsustvo uređeno je Zakonom o radu: za vrijeme trudnoće, porođaja i njege djeteta žena ima pravo na porodiljsko odsustvo u trajanju od jedne godine neprekidno, a za blizance i svako treće i naredno dijete, u trajanju od 18 mjeseci neprekidno.
Jedan od članova navedenog zakona, također, propisuje da se roditelji djeteta mogu sporazumjeti da porodiljsko odsustvo, nakon isteka 60 dana od dana rođenja djeteta, umjesto majke može koristiti i otac djeteta. Za vrijeme korištenja porodiljskog odsustva žene u Republici Srpskoj imaju pravo na naknadu u visini prosječne plaće za posljednja tri mjeseca rada.
Rješenje?
“Još uvijek je veliki broj žena koje se neravnopravno tretiraju kada je riječ o ostvarivanju prava na porodiljske naknade’’, kaže Alem Sinanović, projektni asistent Udruženja Vesta. Na primjer, nezaposlene majke porodilje sa područja Tuzlanskog kantona, shodno zakonskoj regulativi, ostvaruju pravo na pomoć u prehrani djeteta u trajanju od šest mjeseci - po 100 KM mjesečno. Zakon, dodaje, predviđa i jednokratnu pomoć za opremu novorođenog djeteta. Međutim, prema Sinanovićevim riječima, to se ne realizira već tri- četiri godine, što govori u prilog o diskriminaciji, odnosno činjenici da nezaposlene majke porodilje ne ostvaruju svoja zakonom zagarantira prava.
Diskriminacija će se, kako navode u udruženju VESTA, nastaviti sve dok se ovo pitanje ostavlja na rješavanje kantonima.
