Bh. udžbenici prepuni predrasuda o rodnim ulogama

O spolnim ulogama, naprimjer, u udžbeniku psihologije govori se u sljedećem kontekstu:“Neudata žena, koja nema djece, postaje dobra odgajateljica u vrtiću. Svoju suvišnu energiju ona tako sublimira, oplemenjuje. To čine i tetke prema djeci braće i sestara, te djeci daju svoju ljubav i poklone” (Opća psihologija, Elharun Selimović, Bosanska riječ; Tuzla, 2005).

“Kada je riječ o ulogama muškarca i žene, možemo reći da je naša kultura cjelokupnim sistemom definisala i spolne norme, tj. očekivanja prema kojima se muškarci i žene trebaju ponašati. Tradicionalno, muškarci voze automobile, iniciraju sastanke, a žene kuhaju, brinu o djeci, ostaju kući s bolesnom djecom.” (Psihologija, Denfas; Tuzla, 2005)

Poput etničkih, tako i stereotipi o rodu/spolu imaju korijen u strahu od nepoznatog, razvrstavanju svijeta u kategorije, odnosno neznanju, smatra psihologinja Marjana Tomaš, koja kaže: “S obzirom na to da je naša država bazirana na ogradama od onog drugog, na nepostojanju nikakve druge moći osim one da se svrstamo u kategorije i grupe i vjerujemo da je naša superiornija od one druge, isto važi za rodne i spolne uloge".

Šta je muško, šta je žensko?

Udruženje Q objavilo je 2010. Analizu srednjoškolskih udžbenika o LGBTIQ pojmovima 1+1=0, autorice Svetlane Đurković, koja je urađena s ciljem da se utvrdi šta mladi uče o seksualnosti, spolu, rodu, seksualnoj orijentaciji i identitetima. Osim neujednačenosti informacija između tri plana i programa koji se koriste u BiH, analiza 62 udžbenika pokazala je da su neke od informacija koje se nude neistinite, nevalidne i znanstveno neutemeljene, te da, na taj način vode ka cementiranju predrasuda i stereotipa koji postoje o ženama, homoseksualnim, biseksualnim, trans i interseksualnim osobama. Dodatno zabrinjavajućom, Đurković smatra činjenicu da se neistinite informacije o navedenim temama navode u religijskom, moralnom ili nacionalističkom kontekstu. Autorica analize konstatira da se u BiH udžbenicima, koji plasiraju neistinite ili neadekvatne informacije, utječe na stvaranje društvene isključenosti i diskriminacije, ne samo među školskom populacijom, već u društvu generalno.

Većina srednjoškolskih udžbenika ne pravi nikakvu razliku između spola i roda, koji su predstavljeni kao društvena uloga “muškarca” ili “žene”. O spolnim ulogama, naprimjer, u udžbeniku psihologije govori se u sljedećem kontekstu:

“Neudata žena, koja nema djece, postaje dobra odgajateljica u vrtiću. Svoju suvišnu energiju ona tako sublimira, oplemenjuje. To čine i tetke prema djeci braće i sestara, te djeci daju svoju ljubav i poklone” (Opća psihologija, Elharun Selimović, Bosanska riječ; Tuzla, 2005).

Primjer je komentirala Marjana Tomaš, psihologinja: “Naime, ako žena sublimira svoju energiju time što je dobra odgajateljica, ne samo da autor potvrđuje da je biti neudata zapravo socijalno nepoželjno, nego prejudicira da osoba koja nije udata, zapravo, mora biti svjesna socijalne nepoželjnosti njenog, na kraju, izbora. Također, možemo shvatiti da je poželjno – ako žena nije udata i nema svoju djecu – oplemeniti svoje zlo ‘neudatosti’. Kada djeci, bez objašnjenja, kažemo ovakve stvari, tj. djevojčicama, djevojkama, to znači da im govorimo direktno da ih društvo neće prihvatiti, a istovremeno učimo da ne prihvataju takve. Nadalje, stiče se dojam da djecu učimo da neudatu ženu vidimo kao socijalno nepoželjnu.” Primjerima poput navedenog, ne samo da se potiče diskriminacija, nego se i navode jasne upute kako obilježiti nekoga, mišljenje je psihologinje Tomaš.

Devijantnost

U udžbenicima se homoseksualnost, kao i generalno LGBTIQ osobe, nerijetko označavaju “bolesnim” i “devijantnim”. Jedan od primjera koji to ilustrira je u udžbeniku biologije: “Treba reći da postoje takve devijantne osobine koje u nešto manjoj mjeri odstupaju od normalnog ponašanja i označavaju se kao devijantne. Takve osobine su, naprimjer, sklonost ka kriminalu ili samoubistvu, korištenje alkohola ili droga, homoseksualnost…”, ( Biologija za 1. i 2. razred srednje škole, Dragoslav Marinković, Katica Paunović i Veljko Terzija, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva;  Srpsko Sarajevo, 2002).

Na osnovu navedenog primjera stiče se dojam da su, autori neosviješteni o postojanju drugih i drugačijih, te da nisu provjeravali literaturu da bi naveli tačne informacije o onome o čemu pišu, smatra psihologinja Tomaš, dodajući da se na taj način osim neistina, šire razne fobije današnjeg vremena. “U nekim klasifikacijama stoji da je homoseksualnost devijantno ponašanje (npr. Kecmanović), ali samo zato što su klasifikacije nastajale u vrijeme kada se to smatralo devijantnim, pa nije mijenjano. Danas, vjerujem da jeste promijenjeno. S druge strane, u tim istim, starim klasifikacijama stoji da silovanje nije devijatno ponašanje.”, kaže Tomaševa. Također zapaža da u konkretnom primjeru, uopće, nije riječ o osobinama, već o ponašanju, što tumači činjenicom da se neznanje nadomješta izmišljenim, a djeca uče netačnim informacijama.

Obrazovni sistem u BiH, prema mišljenju Tomaševe, ignorira koncept propitivanja stvari u učenju. Problem je, stoga, u tome što se internaliziraju potpuno pogrešni stavovi, kaže Tomaš i objašnjava: “Možemo očekivati da generacije koje dolaze - u ovakve iskaze u udžbenicima vjeruju, odnosno, da su takvi stavovi integrirani dio njihovih svjetonazora, jer postaju njihova uvjerenja, što upućuje na ‘neobrazovanu budućnost’, punu većih i težih konflikata, te manje sloboda nego ikada.”

Domaćice i seljaci

Gender centar Republike Srpske izdao je 2007. publikaciju Analiza osnovnoškolskih udžbenika maternjeg jezika iz rodne perspektive: Kog su roda čitanke, autora Jelene Milinović i Srđana Puhala. Analizirano je devet udžbenika srpskog jezika i književnosti – čitanke u izdanju Zavoda za udžbenike i nastavna sredstava Istočno Sarajevo. Prema rezultatima analize, ustanovljeno je, između ostalog, da se vrlo malo govori o profesionalnim ulogama žena, te da se najčešće prikazuju u ulozi domaćica. Prema analizi sadržaja, profesionalne uloge muškaraca, pak, najčešće su seljak i državnik, odnosno princ. Također, evidentirano je da se ženski likovi vrednuju pozitivno ako su dobronamjerni, dragi, mili i marljivi, dok se kod muških više vrednuje kao pozitivno, ako su aktivni, buntovni i inteligentni. No, budući da je osjećajnost muškaraca vrednovana, ipak,  relativno visoko, autori uočavaju svojevrstan napredak u rušenju stereotipa o „muškoj bezosjećajnosti”. Negativne psihosocijalne osobine ženskih likova su manje izražene nego kod muških likova u analiziranim tekstovima. Dok se za ženu smatra negativnim ako je bezosjećajna, hvalisava, lakomislena, neposlušna i zlonamjerna, muškarac je negativno okarakteriziran ako je nasilan, lijen i bezosjećajan. U kontekstu pozitivnih vrijednosti koje se pripisuju ženskim i muškim likovima, utvrđeno je da se najpozitivnijim ženskim vrijednostima smatraju djeca  i brak, dok su manje bitne ostale vrijednosti. Muški likovi, pak, imaju mnogo više izbora pozitivnih vrijednosti, a koje uz djecu i brak, uključuju i kolektivni duh, obrazovanje, očuvanje prirode, pravičnost i prijateljstvo.