Azilanti u BiH: Rakovica kao privremeno utočište

Tražitelji međunarodne zaštite u BiH imaju pravo na prihvat i smještaj, ishranu, zdravstvenu zaštitu i obrazovanje. U prihvatnom azilantskom centru u Rakovici trenutno boravi 11 osoba – svi su iz Srbije, devetero sa područja Kosova.

Tišina koju remeti tek lavež pasa...

Na konopcima nema izvješenog rublja, na klupi u dvorištu niko ne sjedi. Tišinu remeti tek lavež pasa iz “azila” za pse u susjedstvu. U dvorištu su klackalice i ljuljaške zahrđale površine, a urezana imena ili nevješti likovni radovi duž zidova drveno-metalnih nastambi svjedoče o ljudima, koji su ranije ili, pak, danas živjeli u improviziranom kampu u Rakovici.

Barake od 16 soba, neprijatnog ustajalog mirisa, sadrže zajedničku kuhinju i odvojena kupatila za muškarce i žene. Duž mračnih hodnika nekoliko je kalendara ili postera sa likom Tita. Tročlana porodica živi u jednoj od soba, u kojoj su spojeni kreveti progutali ostatak prostora. Od ličnih predmeta – izuzme li se odjeća –  u sobama su vrećice sa lijekovima, četkice za zube, fotografije poput one “iscjelitelja” Torabija.

 “Svi koji dođu ovdje snalaze se vrlo brzo. Čim oni dobiju karton tražitelja azila, imaju pravo da se kreću – od šest ujutro, a uveče da se vrate do 22 sata – pa se dešava da su već sljedeći dan na Ilidži. Rijetkost je da neko od njih ne zna engleski jezik. Oni su ljudi koji su smišljeno krenuli...”, objašnjava upravnik Centra Dževad Koštović. Tokom 14 godina, koliko Centar u Rakovici postoji, nije zabilježen niti jedan konflikt sa lokalnim stanovništvom, tvrdi Koštović. Budući da nemaju pravo na zapošljavanje, muškarci pomažu susjedima u obrađivanju zemlje, kosidbi i sl, a zauzvrat dobiju voće ili povrće. Početkom proljeća, na travnatoj površini između baraka, podignut je plastenik za uzgoj povrća namijenjen stanovnicima Centra, koji ga i održavaju.

Za svježu hranu – 20 KM mjesečno

Korisnike Centra, prema riječima Koštovića, mjesečno sljeduje paket sa određenim namirnicama: “UNHCR nutricionisti su odredili koliko je potrebno kalorija, vitamina i svega ostalog, što treba da sadrži taj paket hrane, i oni dobiju tu hranu – od graha, pirinča, tjestenine, mesa, paštete, ribe, marmelade, jaja i ostalog i to razvuku za mjesec dana...To je dovoljno. Ali, oni žele i da promijene, jer hranu koju dobiju, to je jedna ista hrana. Naravno, oni dobiju 20 KM za svježu hranu mjesečno po članu, ali nije to svježe meso, nego konzervirano, pa žele nekad nešto da isprže, kupe. I njihovo dijete zna šta je ćevap.”

Među stanovnicima Centra troje mladih obuhvaćeno je sistemom školovanja: jedan pohađa osnovnu školu, drugi je srednjoškolac a treći na studiju ekonomije. Upravnik Koštović navodi primjer mladića iz Kosovske Mitrovice, koji je završio studij građevine i koji se, sa roditeljima, uspio integrirati u lokalno stanovništvo. Oko 50 posto korisnika – tražitelja međunarodne zaštite – ne zadrži se u Rakovici ni mjesec dana, a najduže je u Rakovici ostao Nigerijac – dvije i pol godine. Privremeni stanovnici Centra uglavnom su mlade osobe, do 35 godina.

Porast broj azilanata iz afro-azijskih zemalja

Broj tražitelja međunarodne zaštite u BiH u periodu od 2009. do danas konstantno se smanjuje, tvrde iz Ministarstva sigurnosti BiH. “Nije došlo do nekog značajnog povećanja, možemo čak reći da se radi o trendovima, koji imaju opadajući karakter, tako da smo 2009. imali 71 osobu koja je tražila međunarodnu zaštitu, 2010. godine 64, 2011. 46 osoba i u periodu od 1. januara do 30. aprila 2012. pet osoba je tražilo međunarodnu zaštitu”, kaže Murveta Džaferović, pomoćnica državnog ministra sigurnosti.

Bosna i Hercegovina kao tranzitna zemlja

Primjetne su promjene u strukturi tražitelja azila – sve je manje osoba koje dolaze iz Srbije, porijeklom sa Kosova, dok je povećan broj onih koji dolaze iz afro-azijskih zemalja, kaže Džaferović, dodajući da je, primjerice, u 2011. registrirano 10-ero ljudi iz Alžira, troje iz Irana, te po četvero iz Pakistana i Palestine. Iste godine, međunarodnu zaštitu tražilo je devetero ljudi iz Srbije, porijeklom sa Kosova. U 2012., tokom prva četiri mjeseca, evidentirane su tri osobe iz Eritreje, jedna iz Sirije i jedna iz Srbije (porijeklom sa Kosova).Činjenica je, naglašavaju iz Ministarstva, da je tražiteljima azila “Bosna i Hercegovina tranzitna zemlja”, jer se njihova nastojanja, ipak, vežu uz odlazak u zemlje Evropske unije.

“Što se tiče smanjenja broja ljudi iz Srbije, porijeklom sa Kosova, mi cijenimo da je razlog bezvizni režim, koji je Srbija dobila prije nego Bosna i Hercegovina, tako da se značajan broj osoba porijeklom sa Kosova, pretpostavljamo, vratio u svoju matičnu zemlju. Šta je dalje sa njima bilo, mi ne znamo”, kaže Murveta Džaferović. Oko 500 osoba sa Kosova boravilo je u tri prihvatna centra u BiH: Bosanskom Petrovcu, Salakovcu kod Mostara i Rakovici. No, odlukom Vijeća ministara BiH iz 2007. godine, ukida se status privremenog prihvata. Pored njih, status privremenog prihvata u tom periodu imalo je još 3.057 Kosovara.

“Problem je bio taj što su mnoge od tih osoba imovinu, koju su imale na Kosovu, u međuvremenu prodale, organizirali su se na način ili da otputuju ili da daju punomoć putem nekih nevladinih organizacija, kako bi mogli riješiti to pitanje. Prodali su imovinu, a u BiH nisu imali riješen status”, kaže Mustafa Pašalić, šef Odsjeka za prihvat i program u Sektoru za azil Ministarstva sigurnosti BiH.

Azilantski centar u Rakovici privremenog je karaktera i funkcionira od 1998. Kapacitet ustanove je 180 mjesta. Smještaj u Rakovici prihvatljiv je za bosanskohercegovačke uvjete, ali, evidentno je da odudara u odnosu na svjetske standarde, smatraju u resornom ministarstvu. “Nema neke, da kažemo, standarde koji se propisuju za ovakvu vrstu osoba koje traže međunarodnu zaštitu i da bismo postigli te standarde, gradimo centar u Delijašu”, ističe Džaferović. Novi centar nadomak Trnova, u sklopu kasarne Delijaš, imat će kapacitet 154 mjesta, gdje će biti razdvojene porodice, samci, osobe sa posebnim potrebama, itd. Gradi se u saradnji se Delegacijom Evropske unije, a shodno očekivanjima koje imaju u Ministarstvu sigurnosti BiH, trebao bi biti otvoren krajem 2012. Prema navodima nadležnih u Ministarstvu pravde BiH iz oktobra 2011. Delegacija EU je putem IPA sredstava za 2009. obezbijedila 1,5 miliona eura upravo za izgradnju novog azilantskog centra.