Ljudi koji žive sa HIV-om u Bosni i Hercegovini su ljudi iz komšiluka, poput vas. ''Da sam zaražen HIV-om zna samo moja uža porodica i par prijatelja. Dešavalo mi se da kažem nekome da sam HIV pozitivan i ti ljudi nikada više nisu htjeli da me vide. Javno nikada ne govorim o svom problemu, zbog bojazni da će me okolina odbaciti“, kaže D. M. i dodaje: „Nisu samo obični građani neobaviješteni, već i zdravstveni radnici. Jednom mi se desilo kada sam došao po uput kod ljekara opšte prakse i rekao mu da sam HIV pozitivan, da je odmah stavio masku i rukavice i počeo sve predmete koje sam dodirnuo da briše alkoholom“.
Iako se zna da se HIV ne prenosi uobičajenim socijalnim kontaktom, zrakom, hranom, vodom i insektima - bezopasno je rukovanje, dodirivanje, grljenje, razgovor, boravak u istom radnom prostoru ili domu s osobom koja je zaražena HIV-om, sjedenje pokraj te osobe, korištenje pribora za jelo, korištenjem bazena, upotrebom posteljine - zašto su onda osobe zaražene HIV-om diskriminisane?
Osobama koje žive sa HIV-om treba jako puno vremena da se prilagode na razne psihološke i egzistencijalne probleme – ponovo izgrade narušenu sliku o sebi, naviknu se na pomisao da moraju živjeti sa bolešću, koja se neće promijeniti ili nestati u kratkom vremenskom roku. Od 2004. u BiH djeluje Asocijacija za podršku oboljelim od HIV/AIDS-a - APOHA. „APOHA trenutno ima 27 članova u cijeloj BiH, to su ljudi koji žive sa HIV-om zajedno sa njihovim porodicama. Ovo su ljudi sa kojima APOHA ima svakodnevne kontakte i prati njihovo zdravstveno, socijalno i psihološko stanje zajedno sa doktorima i psihosocijalnim savjetnicima koji su posebno senzibilizirani za rad sa ovim ljudima“, kaže direktorica i psihosocijalna savjetnica APOHA-e Zvjezdana Jokić.
Prema iskustvima u dosadašnjem radu ove Asocijacije najveći problemi se kriju upravo u međuljudskim odnosima. „S obzirom da je ARV terapija u cjeloj BiH dostupna i besplatna za sve osobe koje imaju zdravstveno osiguranje, na taj način je poboljšana kvaliteta života osoba koje žive sa HIV-om. Ako redovno uzimaju ovu terapiju i poštuju upute doktora ljudi koji žive sa HIV-om mogu živjeti dugo. Međutim, problem je upravo stigma i diskriminacija prema ovim ljudima počevši od pojedinih zdravstvenih i institucija socijalne zaštite, te pojedinih medija. Mnogi od njih su bili, ili su još uvijek odbačeni od najbližih članova porodice', kažu iz APOHA-e.
Širom svijeta 52 države zabranjuju ili otežavaju ulazak osobama koje imaju HIV. Ujedinjeni Arapski Emirati, Jemen, Oman i Sudan, Rusija zadržavaju pravo da turistima ospore vize ako prikriju ove podatke, i to čak i za kratke boravke. U pojedinim zemljama inficirani se prilikom ulaska u države zatvaraju, a 22 zemlje protjeruju lica sa HIV-om.
"Ne postoje nikakvi dokazi da takva ograničenja sprječavaju širenje HIV-a ili utiču na javno zdravstvo jedne zemlje. Osobe sa sidom mogu živjeti dug i produktivan život i time ne postoji nikakvo ekonomsko opravdanje za zabranu ulaska u zemlju. Te odredbe ne služe ničemu drugom nego diskriminaciji", kaže Michel Sidibe šef Programa UN za borbu protiv side (UNAIDS). "Unošenje podataka u pasoš turista ili odbijanje ulaska u zemlju, odnosno boravišnih papira za studije ili imigraciju su najčešće vrste diskriminacije osoba sa HIV-om", rekao je Kevin Mudi iz "GNP+", platforme koja umrežava osobe sa HIV-om.
Tekst nastao u okviru edukativnog programa za mlade novinare i novinarke iz BiH, ''Diskriminacija – da li je prepoznajete?'', podržanog od strane organizacije Civil Rights Defenders.
